Malencenko(Юрий Иванович Маленченко)

Jurij Ivanovič Malenčenko je jedan od najiskusnijih ruskih kosmonauta. Veteran je pet kosmičkih letova, uključujući i ekspediciju na orbitalnom kompleksu "Mir" od pre više od dvadeset godina. U kosmosu je proveo preko 640 dana, dok je pet puta izlazio u otvoreni kosmos i tamo nakupio 30 časova.

Sećam se veoma dobro dana kada je jula 1994. Malenčenko prvi put poleteo u kosmos. Tada je postao 78. sovjetsko/rusko kosmonaut, odnosno 311. Zemljanin u kosmosu. U to vreme sam, između ostalog, honorarno uređivao na TV Priština program "Horizonti nauke". Kao o svakoj kosmičkoj misiji, ekspediciji Malenčenka sam posvetio poseban prilog. I evo, posle toliko godina, izgledom i figurom gotovo potpuno nepromenjen, Malenčenko ponovo, sada po šesti put stupa na kosmičku scenu.

Poreklom Ukrajinac, Malenčenko je rođen 22. decembra 1961. u gradu Hruščov (sada - Svetlovodsk), u Kirovskoj oblasti. Sa zlatnom medaljom je 1978. završio srednju školu, i iste godine pristupio na Harkovski institut radio-elektronike. Međutim, nije mu bilo suđeno da postane inženjer elektronike, već vojni pilot-inženjer. Naime, već posle prvog semestra prešao je na Harkovsko vojno-vazduhoplovno učilište gde je diplomirao 1983. Pored toga, tokom 1990-1993. pohađao je Vojno-vazduhoplovnu inženjersku akademiju Žukovski na fakultetu operativno-taktičkih letećih aparata.

Malenčenko je postao vojni pilot decembra 1983. u Odesi. Samo četiri godine kasnije, postaje kosmonaut; tada je imao ukupan nalet od 830 časova. Pored toga, kada je stigao u Zvezdani grad obavio je preko 150 padobranskih skokova. Zvanično, završio je vojnu karijeru u činu pukovnika jula 2009. kada je, posle transformacije do tada vojnog Centra za pripremu kosmonauta (CPK) i njegovog prelaska u Roskosmos, preveden u rezervu.

Kosmičku karijeru Malenčenko je započeo oktobra 1987. kada je uvršten među kosmonaute-kandidate. Posle dvogodišnje osnovne obuke jula 1989. dobija status punopravnog kosmonauta-istraživača. Odmah pristupa grupi kosmonauta koji su se pripremali za letove na orbitalnom kompleksu "Mir", da bi od januara do decembra 1993. trenirao kao komandant rezervnih posade 14. i 15. osnovne ekspedicije stanice "Mir".

U januaru 1994. određen je za komandanta 16. osnovne ekspedicije skupa sa Talgatom Musabajevim, tada ruskim kosmonautom koji je sada direktor kosmičke agencije Kazahstana. Njih dvojica su boravila na stanici "Mir" od jula do novembra 1984. (126 dana), i tada dva puta izlazili u otvoreni kosmos. Skupa sa njima, na "Miru" je bio i lekar Valerij Poljakov, koji je kao član tri misije učestvovao u najdužoj kosmičkoj ekspediciji. Još jedna zanimljivost. Kada u kosmičkom brodu "Sajuz TM-19" poleteli, Malenčenko i Musabajev su bili novajlije u kosmosu, prva takva posada od 1977.

Po povratku na Zemlju, Malenčenko je nekoliko meseci tokom 1996. proveo u Hjustonu, kao koordinator CPK. Posle toga, prelazi u grupu kosmonauta koja je 1997. započela obuku za misije na Međunarodnoj kosmičkoj stanici (MKS) čija je gradnja trebala da krene godinu dana kasnije. Zatim se dve godine pripremao se kao član američko-ruske posade misije šatla STS-106 koja je obavljena septembra 2000. Malenčenko je leteo na šatlu Atlantis u okviru misije ISS-2A/2B, jedne od prvih misija gradnje MKS-a. Drugi let Malenčenka je trajao 12 dana, i tokom leta on je jedanput izašao u otvoreni kosmos.

Samo nekoliko meseci po završetku ove misije, Malenčenko je određen za komandanta misije MKS-7, koja je zbog katastrofe šatla Columbia u februaru 2003. revidirana i smanjena sa tročlane na dvočlanu rusko-američko ekipu. Treću ekspediciju Malenčenko je obavio od aprila do kraja oktobra 2003. skupa sa astronautom Edvardom Luom, kao komandant misije MKS-7. Iz ove misije ostaće upamćeno to da se avgusta 2003. Malenčenko iz kosmosa oženio Jekaterinom Dmitrijevom, Amerikankom ruskog porekla koja se kao mlada u to vreme nalazila u Kontroli leta u Hjustonu, u Teksasu. U ovoj državi, naime pravno je moguće sklopiti brak ukoliko supružnici nisu skupa, dok ulogu odsutnog obavlja advokat. Dok je Malenčenko sa kosmičke stanice izgovorao "da", Jekatarina je bila u centru u Hjustonu skupa sa njegovom slikom u prirodnoj veličini.

Svaki od pet dosadašnjih kosmičkih letova Jurija Malenčneka bio je specifičan. Međutim, četvrta ekspedicija je bila vrlo neobična. Kao prvo, iako sa tri kosmička leta iza sebe, Malenčenko je u nju krenuo (što je i logično) kao komandant kosmičkog broda "Sajuz TMA-11", međutim ne i kao komandant MKS-a. Ovo zvanje je bilo povereno Pegi Vitson, Amerikanki koja skupa sa njim sa Bajkonura poletela u kosmos. Pored njih dvoje u kabini "Sajuza" je za vreme lansiranja oktobra 2007. bio i prvi Maležanin u kosmosu - Čeih Muzafar Žukor, koji je na stanici kao "posetioc" proveo osam dana. Bila je to misija MKS-16 koja je trajala 192 dana i tokom koje je Malenčenko jedanput izlazio izvan stanice. Povratak je bio vrlo dramatičan, jer je umesto kontrolisanog, brod leteo prema Zemlji po balističkoj putanji i sleteo oko 470 km daleko od planirane tačke ateriranja. Pored Malenčenka su bile dve dame, Vitsonova i Južno-koreanka Ji So-Jeon, koja se kao "posetilac" vraćala iz kratkotrajnog kosmičkog leta. Kada je kapsula sletela na Zemlju, Ji je bila lakše povređena.

Tako je Malenčnko, pored epiteta komandanta prve posade novajlija orbitalnog kompleksa "Mir", jednog od retkih ruskih kosmonauta koji su leteli na spejs šatlu i prvog "kosmičkog mladoženje", u svoju letačku knjižicu dodao balistički povratak iz kosmosa, poznat po tome što su opterećenja toliko velika da se težina kosmonauta, istina na kratko, uvećava i do deset puta!

Zatim se tokom 2011. pripremao kao dubler jedne od posada MKS, da bi 15. jula 2012. u brodu "Sajuz TMA-05M" po peti put poleteo u kosmos, u sastav posade misije MKS-32/33. I ponovo iskusnom Malenčenku, zbog redosleda rokada rusko-američkog komandovanja Kosmičkom stanicom, nije dopalo da bude komandant MKS-a. Misija je trajala 126 dana, i tokom nje je Malenčenko jedanput izlazio u otvoreni kosmos.

Kada je u oktobru 2014. imenovan za načelnika prve uprave CPK u kojoj se odvijaju pripreme kosmonauta i razvoj metodike naučnih istraživanja i smanjenja rizika kosmičkih letova, mnogi su mislili da je prelaskom u menadžere Malenčenko okačio skafander o zid. Međutim, samo dva meseca kasnije, objavljeno je da je Malenčenko određen u sastav posade MKS-46/47 na mesto Sergeja Zaljotina, koji je nekoliko meseci ranije napustio Odred kosmonauta. U to vreme se već uveliko pripremao u rezervnoj posadi MKS-45 (koja se trenutno nalazi u kosmosu), tako da ovo imenovanje nije nikoga iznenadilo.

Iako je jedan od kosmonauta sa najdužim stažem u Zvezdanom gradu (od gotovo trideset godina) i jedan od retkih aktivnih kosmonauta sa toliko kosmičkih letova iza sebe, Malenčenko je tih, skroman, povučen i, što je za kosmonaute neobična karakteristika, gotovo neprimetan. Ono što ga takođe izdvaja od drugih ruskih kosmonauta je da se dva puta ženio. Iz prvog braka ima sina Dmitrija, a iz drugog ćerku Kamilu.

Heroj je Ruske Federacije i Kazahstana, vojni pilot treće klase, kosmonaut-instruktor, nosilac dva ordena za zasluge pred Otadžbinom i medalje NASA-e za kosmički let.

U slobodno vreme, Malenčenko se bavi sportom, muzikom i lovom.

Stigla nova posada na Međunarodnu kosmičku stanicu

Fotografije posade pre poletanja

Biografije drugih članova posade

Timoti Lenart Kopra

Timoti Najdžel Pik

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... Pre 31 minuta
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... Pre 39 minuta
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. Pre 43 minuta
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 12 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 17 sati ranije

Foto...