Trenutno najveći događaj u solarnom sistemu u koji su uključeni ljudi je nesumljivo uzimanje uzoraka sa NEO asteroida Bennu. To će 20. oktobra uraditi OSIRIS-REx, i ako bog da utovariti 60 grama prašine. Uzorak treba da stigne na Zemlju 2023, posle epopeje duge 7 godina.
Nasina kosmička sonda 'Cassini' je ostavila bogato naslijeđe kada je njena 13-godišnja misija na Saturn završila 2017. godine. Jedno od najvećih otkrića: ledeni mesec Enkelad poseduje podzemni okean koji šprica vodu u kosmos. Pukotine na južnom polu imaju dovoljno visoke temperature za sugestiju da mesečevo jezgro zagreva okean. Na Zemlji se slična mesta nazivaju hidrotermalnim otvorima i oni predstavljaju hotspots za život.
Pre 12 ili možda i 15 godina upznao se Draško Dragović, a preko njega i ja, sa poljskim astronomom Andržejom Karonom. U to vreme Karon je imao naj, ali najbolji sajt na planeti o prirodnim satelitima Sunčevog sistema. Na tom sajtu on je imao sve što je u to vreme o satelitima mogao da pronađe. Računao je, na primer, koliki je ugaoni prečnik svakog satelita, posmatran – sa svakog drugog satelita. I koliko je Sunce posmatrano sa svakog satelita. I to su samo dva detalja od izobilja podataka. Neki od radova ovog astronoma nalaze sa u AM. Bili smo i u to veme i Draško i ja veliki intenrnet prijatelji sa njim. Ali onda je Karon nestao. Životni putevi su ga odvukli daleko od nas, daleko od satelita, nestao je.
Ali sad, posle decenije veze sa ovim dragim prijateljem su ponovo uspostavljene.
Kina je 11. oktobra 2020. u 16:57 UTC s rampe LC-2 kosmičkog centra Xichang lansirala raketu 'Dugi Marš CZ-3B' (Y63). Teret je bio jedinstveni geostacionarni satelit. Radi se o 'Gaofenu 13' (高分 十三 号 卫星), civilnom satelitu čiji dizajn nije javan, ali se veruje da ima primarno ogledalo prečnika gotovo dva metra. Zapravo, govorimo o satelitu za promatranje Zemlje smeštenom u geostacionarnoj orbiti. A koja je poenta tako nečeg? Špijunski i sateliti za posmatranje Zemlje su obično na nižoj orbiti da bi mogli da obezbede maksimalnu rezoluciju, zadatu granicom difrakcije nametnutom prečnikom primarnog ogledala – ili primarnog sočiva – optike (radarski sateliti imaju druga ograničenja). Ali ove niske orbite imaju nedostatak, jer satelit može da posmatra određeno područje vrlo kratko jer se kreće vrlo brzo. Jedno od rešenja je stvaranje konstelacije satelita, ali ih je potrebno mnogo da bi se minimalizovalo vreme između preleta. Druga mogućnost je podizanje orbite. Iako se gubi u rezoluciji, povećava se vreme leta iznad dela površine. Ako pomaknemo ovo razmišljanje do krajnjih granica, satelit bi se mogao postaviti u geostacionarnu orbitu udaljenu nekih 36.000 km tako da bude fiksiran u tački neba i sposoban da neprestano promatra velika područja gotovo čitave polutke planete (očito geostacionarni meteorološki sateliti čine isto, ali njihova je rezolucija znatno skromnija.)
Ruska državna svemirska korporacija Roskosmos predstavila planove za razvoj nove rakete pod imenom Amur. Ono što je se vidi na prvi pogled i upečatljvo je da Amur izgleda kao Falcon 9 kompanije SpaceX, samo što je manji.
Neki naučnici smatraju da univerzume nije imao poečtak. Neki opet misle da univerzumu početak nije bio potreban…. Govori ser Rodžer Penrous, matematički fizičar, matematičar, filozof nauke i ovogodišnji Nobelovac za fiziku.
Nakon sukoba u Ukrajini 2014, Rusija je odlučila da stvori potpuno nezavisni projekat orbitne stanice kao 'plan B' za slučaj da globalno sučeljavanje sa SAD-om eskalira do točke da onemogući suživot na Međunarodnoj orbitnoj stanici (ISS). Ova stanica, poznata kao ROS – Rasiskaja Orbitalnaja Stancija (rus. РОС, Российская Орбитальная Станция) – trebala je da bude formirana od najnovijih modula u ruskom segmentu: 'Nauka' (MLM), 'Pričal' (UM) i NEM, uz nekoliko manjih. U nedostatku sporazuma o obnovi saradnje na ISS-u, Rusija bi 2024. godine odvojila ove module od Međunarodne stanice kako bi formirala sopstvenu. Šta je s tim planovima? Pa, nedavno je 'Roskosmos' pretresao svoju strategiju i objavio važne vesti. Državna korporacija sada predviđa četiri scenarija za budućnost, od više do manje realnih. Prvi, i najrealniji, sastoji se od održavanja operacija na ISS-u kao do sada do 2028. ili 2030. Znači nema vlastitih stanica. Drugi scenario uključuje stvaranje ROS stanice s modulima iz ruskog segmenta, kao u predlogu iz 2014, s tim što bi se odvajanje izvelo već 2026. godine.