“Bonbon bez crte”, s tunelima, galerijama, objektima, pistama…

Poluotok živi svoj turistički dio godine. Nedostatak parkinga, gužve na prometnicama, redovi u trgovinama, dernjave s mnogobrojnih pozornica i privatnih terasa, pretrpane plaže, svekolika erozija naših životnih navada čini život domicilnog stanovništva i u gradovima i na selima na rubu živaca.

Država se hvali turističkim uspjesima (SIC!) ljetne sezone, istovremeno njezini građani ne mogu spavati niti u gradovima imaju gdje parkirati zbog tih istih “uspjeha”. Znanost, tehniku, proizvodnju dobrobit domicilnog stanovništva zamijenila je opsesijom “kruha i igara”. Nestvarno, nadrealno.

Nije nam namjera lamentirati o promašenoj “politici turističkih uspjeha”. Danas vas vodimo u jedan drugi svijet, također nestvaran, nadrealan iz vremena kada smo imali istraživačke institute i ono što pozitivno ide uz njih. Svijet kojeg smo zaboravili, udaljen svega tri sata lagane vožnje automobilom.

Objekt 505, podzemna avio-baza Željava kraj Bihaća, podno Plješivice, desetljećima nije vidjela avione, niti neće. Tu u srcu Jugoslavije, JNA je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgradila strateški vojni objekt uz svu pripadajuću logističku konglomeraciju s ključnom ulogom obrane zemlje za slučaj napada zemalja NATOa ili Varšavskog ugovora. Danas su o tome ostale samo ruine, sjene, zapisi, priče suvremenika i zanesenjaka u naše nasljeđe za koje “turistički uspjeh” ne mari.

Nećemo vam otkrivati previše, pogledajte foto galeriju s naše prošlotjedne posjete impozantnoj podzemnoj avio bazi Željava. Obilazak baze uz pilote prvih MIG21 u HRZ (Ivandić i Borović) te njihovo životopisno pričanje o tome kako je bilo tamo živjeti i raditi mogli bi možda svesti na jednu njihovu rečenicu; “Da je objekt sada u funkciji, da se ama baš ništa nije moderniziralo zadnih 35 godina, da sada dođete i vidite ono što je tu bilo onda – najbliži opis bio bi svemirski brod iz budućnosti!” Mi bi dodali, Pulski aerodrom ima jednu pistu – na Željavi ih ima pet (da, pet!) međusobno isprepletenih, a sve to je samo dio cijele priče!

Objekt 505 vrijedi posjetiti, vidjeti uživo. Planirate li izlet dalje od vreve i gužve – preporučamo. Zapamtite, sam objekt nije u opasnosti od minsko-eksplozivnih naprava! Šetnja obližnjim šumama i planinama NIJE opcija! Uoliko želite prošetati van objekta to učinite samo ukoliko ste se na sve načine osigurali informacijama kako na vašoj ruti nema zaostalih mina ili drugih ubojnih sredstava. Preporuka s naše strane, NE IDITE u prostor van vojne baze, betoniranih dijelova! Sa sobom odnesite utiske, emocije, fotografije, uspomene – NE odnostite ništa od onog što tamo pripada! 

Kad krenete ka Objektu 505, obvezno ponesite baterijske svjetiljke, napunite mobitele, spremite pa tamo obucite barem poluzimske patike/cipele. Prije ulaska odjenite duge hlače i zimsku jaknu. Pazite kuda, kako i kamo hodate, kilometri tunela i galerija nisu naivni. Izgubite li se unutar galerija, duboko ispod planine ne paničarite! U najgorem slučaju samo morate hodati dva kilometra držeći se zida, tako ćete stići do jednog od nekoliko izlaza. Željava je fascinantna ali NIJE neopasna za “turiste bez brige i pameti”. Nije za one koji dolaze polugoli i u ljetnim šlapicama. Takvi se ne stignu niti izgubiti, Željava iz svojom mikroklimom “izbaci” iz svoje utrobe već za dvije, tri, četiri minute!

Podzemna avio baza Željava, Objekt 505, jedino je takvo mjesto u Europi (da ne kvarimo tekst, a objektivnosti radi, jednu sličnu instalaciju u Švedskoj ćemo zanemariti) gdje možete na sred ogromne piste, zapravo više njih, tamo gdje su negdje polijetali nadzvučni supersonični avioni s srodnom dušom zaustaviti vrijeme u zagrljaju pod jarkim Suncem bezvremena Kozmosa.

Mislili smo za kraj napisati što bi i kako bi trebalo napraviti na Željavi, ali nećemo. Kad posjetite ovaj nestvaran objekt sami (iz)maštajte kako bi on danas, čak i bez vojne namjene, mogao izgledati. Mašta je individualna.

Autori teksta i fotografija;
Marino TUMPIĆ i Jana PERČIĆ

ALBUM (11 fotografija)