Odred ruskih kosmonauta proširen je sa osam kandidata koji su 10. avgusta predstavljeni javnosti.  Među kandidatima nema žena.

Polovina kandidata su vojni piloti, a druga polovina inženjeri. Oni na jesen započinju osnovnu obuku u Centru za pripremu kosmonauta (CPK) koja traje oko dve godine. Posle toga polažu ispite i ukoliko ih polože dobiće status kosmonauta-istraživača.

rk1

Grupa ruskih kosmonauta 208. (l-d) - Borisov, Gorbunov, Mikajev, Grebjonkin, Platonov, Peskov, Zubricki i Prokopjev

Novi kandidati za ruske kosmonaute su:

  • Konstantin Sergejevič Borisov (rođen 1984.)
  • Aleksandar Vladimirovič Gorbunov (1990.)
  • Aleksandar Sergejevič Grebjonkin (1982.)
  • Aleksej Vitaljevič Zubricki (1992.)
  • Sergej Nikolajevič Mikajev (1986.)
  • Kiril Aleksandrovič Peskov (1990.)
  • Oleg Vladimirovič Platonov (1986.) i
  • Jevgenij Valerjevič Prokopjev (1986.).

Shodno davnoj praksi, nova grupa kosmonauta će u anale Odreda kosmonauta CPK-a biti zabeležena kao “Grupa-2018.” 

Složeni proces izbor novih kandidata za kosmonaute od kojih će neko možda postati i prvi Rus na Mesecu, započeo je marta 2017. Prema rečima načelnika CPK-a Pavela Vlasova, ukupno je primljeno 420 molbi, uključujući 87 od žena. U sledeći ciklus provera  pozvano je 103 ljudi (11 žena), ali, na žalost ni jedna kandidatkinja nije na kraju uspela da prođe kroz finalne provere. Zanimljivo, među kandidatkinjama je bilo i nekoliko saradnica Instituta biomedinskih problema (IBMP) koje su učestvovale u eksperimentima simulacije letova žena na Mesec u uslovima duboke izolacije. U IBMP-u su inače obavljena medicinska ispitivanja kandidata.

Starosna granica kandidata u vreme podnošenja molbe je iznosila 35 godina, obavezno je bilo akademsko obrazovanje, dobro poznavanje kosmičke tehnike i rada na kompjuterima, stabilno psihološko stanje, uz obavezno znanje engleskog jezika. 

Tako je  Odred  kosmonauta CPK-a povećan na 33 ( 25-oro su  kosmonauti,  a osmorica kandidati). Dvanaestoro kosmonauta još nije letelo u kosmos, uključujući i jedinu aktivnu rusku kosmonautkinju Anu Kikinu. Takođe, u RKK “Energija” su još uvek aktivna dva veterana-kosmonauta Aleksandar Kaleri i Pavel Vinogradov, tako da Rusija ukupno ima 35-oro kosmonauta i kandidata.

Ukoliko sve ide po planu, novi ruski kosmonauti mogu da očekuju da prvi put krenu u kosmos za nekih 6-8 godina, u vreme početka korišćenja novog kosmičkog broda “Federacija”. Oni će leteti na MKS, ukoliko se partneri dogovore da produže let stanice posle 2024, a ako ne, njihova destinacija može biti ruska orbitalna stanica. Konačno, kako je “Federacija” planirana za letove do Meseca, možda će upravo neko od ovih kandidata biti u posadama koje leteti ka Mesecu.

Evo kraćih biografija kandidata za buduće kosmonaute:            

Konstantin Borisov(34) je iz Smolenska. Oženjen je, bez dece.  Diplomirao je ekonomiju, a ima dve magistrature – iz oblasti sistemskih analiza  i sistema obezbeđenja životnih uslova letećih aparata. Radio je u nekoliko privatnih kompanija uglavnom u sferama inovacija i kontrole kvaliteta biznisa.          

Aleksandar Gorbunov(28) je iz Železnogorska. Nije oženjen. Diplomirao je na MAI-u kosmičke aparate i potisne raketne blokove. Radio je RKK “Energija”. 

Aleksandar Grebjonkin(36) je iz Kemerovske oblasti, otac troje dece. Završio je Vojni avijacioni inženjerski institut (na katedri za radio-elektronske aparate aviona) i Moskovski tehnički univerzitet za veze i informatiku. Radio je kao radio-inženjer pri vojnim remontnim jedinicama. 

Aleksej Zubricki (26) je iz Zaporožja (Ukrajina). Nije oženjen. Bio je vojni pilot na Krimu i u oblastima Rostova i Krasnodara.

Sergej Mikajev(32) je iz Irkutska, otac dvoje dece. Vojni je pilot, ima čin majora. 

Kirili Peskov (28) je iz Kizila, nije oženjen. Vazduhoplovni inženjer. Radio je u dvema vazduhoplovnim kompanijama kao drugi pilot aviona “Boing-757”.  

Jevgenij Prokopjev (32) je iz Sverdlovska, oženjen, ima jednog sina. Radio je kao inženjer u RKK “Energija”. 

Oleg Platonov (32) je iz Čeljabinska, oženjen, ima jednog sina. Vojni pilot, major po činu. 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...