Astronautika: istorija

Nakon nekoliko godina neuspelih pokušaja slanja putnika u kosmos, Iran je početkom 2013. uspeo da lansira majmuna preko subjektivne granice kosmosa od 100 km u suborbitnu trajektoriju. Mali putnik je poleteo na raketi 'Pishgam' (پیشگام, 'pionir' na Farsiju) i u svojoj kapsuli dostigao visinu od 120 km pre nego što se vratio na Zemlju, gde je stigao živ, zdrav i bučan.

r1
Rezus makaki
 – prvi iranski astronaut.

Još u vreme dok smo otac i ja pisali enciklopediju, bio sam fasciniran podatkom da sa majmunima delimo recimo 96-98% gena. Doduše, tada smo saznali da sa prasićima delimo 90%, sa kučićima 84%, pa čak i sa oblim glistaćima 75%, a da nesreća bude veća, i oko 50% sa naprimer bananama! Ipak, trajno mi je ostalo da su nam svi majmuni baš blizak rod.

Tada sam naučio da iako su nama svi majmuni isti, anglosaksonci ih dele na bezrepe (apes) i one s repom (monkey). Oni s repom su se pre nekih 55 miliona godina podelili u dve kolone, tzv. New World monkey – to su oni iz današnje Latinske Amerike, i Old World monkey, iz Afrike i Azije, koji su filogenetski nama mnogo bliži.

Zašto ovo pišem? Pa zato što su rezusi Old World majmuni, te znači da su nam, mada podaleko, ali ipak rođaci. Nijednog rođaka nismo toliko osakatili i ubili kao jadnih rezusa. Zbog svoje anatomske i fiziološke sličnosti s ljudima, vojska, medicinari, farmakolozi, psihijatri i ostali su ih masovno koristili u bezbrojnim biološkim eksperimentima, u kojima su skoro pa po pravilu tragično završavali. Sekli su ih, boli, bušili, zaražavali svim i svačim, lansirali ih u jednom pravcu... Milioni su platili glavom eksperimente sa boginjama, besnilom, paralizom, sidom... Misliš da je naziv rezus-faktor slučajan? Ne. Jadni makaki ANDi je ostao zapamćen (1999.) kao prvi preživeli klonirani primat u istoriji; nosio je tuđe gene koji su poticali od – meduze! Primera je bezbroj...

Zato sam se baš obradovao kada sam nedavo otkrio jedan svoj text još iz 2011. u kome sam pisao o pokušaju lansiranje jadnog majmunčeta u kosmos. Pokušaj je, kao i nekoliko narednih, završilo tragično po makake... Kako se priča završila? Iz naslova se da zaključiti, al' da vidimo malo pobliže.

Čini se da je 'Pishgam' bila raketa 'Kavoshgar-5' (کاوشگر , 'izviđač'), raketa proizašla iz projektila 'Zelzal'– malo modifikovanog (zapravo, na bočnoj strani rakete moglo je da se pročita 'Kavoshgar Pishgam'). Prethodni pokušaji su takođe koristili rakete 'Kavoshgar', uključujući lansiranje 'Kavoshgara 4' u martu 2011. i još jedno lansiranje u oktobru 2011. u kojem je ubijen još jedan rezus majmun. Još 2010. godine Islamska Republika je lansirala 'Kavoshgar 3' opremljen kapsulom s kornjačama, pacovima i crvima, koja je odletela na veću visinu od stotinu kilometara.

r2 
Jadničak, 'spreman' za lansiranje. Na svoju sreću, posle 20-ak munuta se ipak zdrav vratio u svoj kavez. Desno je sounding raketa, nosač kapsule teške oko 300 kg.

r3
Iransko lansiranje. Iran je šesta zemlja u svetu koja je poslala životinju u kosmos.

Iran, koji je već dugo zvanično kosmička sila, sa desetak uspešnih lansiranja u orbitu i kao deveta zemlja koja je poslala domaći satelit u orbitu, objavio je nameru da pošalje čoveka u kosmos u ovoj deceniji, iako još uvek nije jasno kako će to postići. Za sada, najsnažnija iranska raketa u službi je 'Safir-2' – zasnovana na raketi 'Shahab 3' – sa maksimalnom nosivošću od 65 kg na LEO orbiti. U dva navrata 2019. Iran je pokušao da lansira domaće satelite 'Doosti' i 'Nahid-1', ali obe misije su završene neuspehom. Iako Iran ima planove da pošalje jednotonski satelit u orbitu visine 1000 km i pravi nove lansirne baze za tu namenu, i laiku je jasno da je do lansiranja višetonske kapsule s posadom još jako daleko. Možda kec u rukavu predstavlja diskretna saradnja sa Rusima i Kinezima? Zna se da Rusi povremeno šalju stručnjake za raketne motore, a priča se da Iranci učestvuju u programu buduće kineske 60-tonske orbitne stanice.

r4
Mogući dizajn iranske kapsule s posadom.

Osim očite propagandne namere, iranski svemirski program s posadom predstavlja misteriju. Kakva je to gorljiva želja da se živa bića pošalju u svemir? Mnogi zapadni analitičari na to gledaju kao jednostavnu dimnu zavesu za razvoj tehnologija povezanih s balističkim projektilima bez straha od međunarodne odmazde. Može biti, ali razlog ove opsednutosti letovima s posadom ostaje svima nejasan.

r5
Kapsula 'Kavoshgar-4' sa životinjskim kontejnerom.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...