Ne ovaj naš zemaljski, već onaj na Marsu!
Ranih osamdesetih Mjesec i planeti bili su meta popriličnog broja međuplanetarnih letjelica. Onda su na red došli američki Viking 1 i 2. Lansirani u ljeto 1975., na površinu Marsa pristigli su u ljeto 1976. Njihovi orbiteri godina su istraživali Mars iz orbite, dok su landeri, Viking 1 i Viking 2 uspješno sletjeli na Mars i zauvijek promijenili naše poimanje crvenog planeta. Bilo je to prvo potpuno uspješno slijetanje na tuđinski planet. Prvo slijetanje na Mars obavila je ruska letjelica MARS 3, no misija nije u cijelosti bila uspješna zbog gubitka radio komunikacije ubrzo po slijetanju.
Prve pristigle fotografije s Vikinga, kao i one koje su rađene tijekom nekoliko godina rada ovih robota, napokon su zaista u visokoj rezoluciji pokazale kako izgleda vanzemaljski svijet. Mars nam je postao tako sličan, većina ljudi ne bi razlikovala fotografije s Marsa spram pješčano-stjenovitih predjela na Zemlji. Nedostaje samo pokoje drvo, tamo ima čak i oblaka, kiše, snijega, leda, pa i tekuće vode na površini u ponekim regijama (doduše samo tijekom kraćeg vremenskog razdoblja!).
Carl Sagan je pri zaprimanju prve fotografije panorame Marsa u ljeto 1976. rekao kako mu je taj „alienski” svijet odjednom postao tako domaćinski, da je na fotografiji samo nedostajao kauboj koji s konjem ušetava u kadar. Zaista, Viking 1 i 2 dali su nam prve kvalitetne informacije o stanju Marsova tla. Ni dan danas nismo sigurni je li onaj „pozitivni biosignaturni potpis života” samo plod nedovoljno jasno razumljivog rezultata provedenog eksperimenta ili je već tada čovjek prvi put pronašao život van Zemlje.
Pogledajmo zajedno fotografije koje su upravo ovih dana, danas daleke 1976. godine, pristigle s crvenog planeta, a koje nam je poslala letjelica Viking 1. Njezina blizankinja, Viking 2, ponoviti će uspjeh u rujnu iste godine. Na jednoj od fotografija koje donosimo uočite veliki kamen. On se nalazi svega koji metar dalje od Viking 1. Tada su letjelice slijetale na druga nebeska tijela u autonomnom, automatiziranom režimu. Od euforije do katastrofe tada nas je dijelilo svega tri ili četiri ljudska koraka.
Danas, danas ozbiljno koketiramo s ljudskim misijama na Mars u ne odveć dalekoj budućnosti. Tko zna kako ćemo pisati za deset ili dvadeset godina o dugom toplom ljetu 1976. kada su na Mars pristigli Viking-zi. Jednom, u budućnosti netko će voditi povijesno, muzejsko, mjesto gdje su naši artefakti slijetali. Možda u izlogu bude i ovaj članak, možda ga tamo (na licu mjesta) budu čitali naši potomci.