Teško da današnje generacije znaju za Paju i Šilju, pa čak ni za Petra Pana ili Miki Mausa, no nije ni važno, današnja mladež odrasta na Teletabisima i to je njihova životna odrednica (ne svima naravno!). Uostalom tko je još dovoljno blesav da primjerice izgradi karijeru znanstvenika kada je imperativ društva “uzmi tuđe, uzmi brzo, uzmi puno”. Nažalost i osobno sam bio svjedok izjavama neotesanog, gologlavog dripca čije mu godine zakonski ne dozvoljavaju da primjerice vozi moj auto, kako se dere na sav glas plućima punim steroida da je on car, gazda, bog i batina…

merkur-miki-maus

Svijet se okrenuo naopako, tek oni koji isčitaju ovaj tekst do kraja znaju o čemu pišem. Igrati se s djecom i sama ta dječja igra usmjerena u dobrom smjeru od nas čini Čovjeka, ma što mi mislili o tome.

Većina će se kad odraste na nesreću našeg svijeta igrati modnih pista, brzih auta i revolvera ili se jednostavno poput podanika prepustiti pričama o recesiji novca koji je već odavno postao instrument specijalnog ratovanja bez ikakova ekonomskog uporišta. Uostalom, znamo da su nerijetki ekonomisti s diplomom do nje došli “ekonomskim putem” ali mi je teško povjerovati da nije bilo i onih koji su svoje znanje stekli radom. Toliki broj ekonomista bi zasigurno probleme modernog društva bio na vrijeme predvidio i riješio. Naslov ovog piskaranja svi oni spomenuti u ovom pasosu ionako neće vidjeti (iskreno se nadam da će ovaj tekst “pobjeći” i mojem uredniku i prijatelju pa ugledati svjetlo interneta).

Nadam se da će naslov teksta kliknuti oni u kojima ima makar još samo malo mašte i želje za pravim vrijednostima života. Ima nas još! Svijet funkcionira samo zbog ljudi koji se znaju igrati i kada odrastu. Milijarde dolara uložene su u međuplanetarna istražvanja. Čovjek bi rekao da je to ogroman novac. Možda i je, ali to zaista ovisi iz koje se perspektive promatra. Gledano iz militarističo-ekonomističke perspektive u kojoj stotine i stotine milijardi USD, EUR, GPB, HRK (nastavi niz) prolaze mimo nas a da za njih i neznamo to je prava sitnica (da ne citiram Sir Olivera iz Alan Forda). Nedavno je NASA dobila na poklon od američke agencije za špijuniranje (jedne od nekoliko njih za koje se zna) čak dva svemirska teleskopa. Čovječanstvo je u svemir lansiralo nekoliko desetaka svemirskih teleskopa no svi redom gledaju na krivu stranu (postrojbene oznake protivničkih tehničkih sredstava) – prema Zemlji a ne prema zvijezdama. No onaj jedan pravi (Hubbleov svemirski teleskop i još poneki njemu sličan) svake godine iznova prolaze kalvariju buđetskih kresanja. Bespilotne i pilotirane letjelice posvuda u Sunčevom sustavu također su redovna meta parlamentarnih financijskih pucnjeva u čelo ili leđa. Usprkos tome nada ipak postoji (iako kažemo i da je nada kurva, moramo pripaziti da se neka od sugovornica slučajno tako ne zove). Pronašao sam ju u jednom (pre)kratkom članku s fotografijom dijela Merkurove površine što ju je snimila letjelica Messenger početkom ovog mjeseca u Merkurovoj orbiti. Nekoliko kratera nastalih udarom tijela različitog sastava, veličine i porijekla u proteklim stotinama milijuna godina kao da su se poigrali s Merkorovim licem. Znanstvenici su taj dio Merkura interno prozvali “Miki Maus”. Prepoznajete li i Vi obrise Miki Mausa na slici? Ako da pogledajte fotografijujoš jednom, možda se i Pajo Patak krije tu negdje, pobjegavši glavom bez obzira od revolveraša s Zemlje.



Dodaj komentar