zgrada"Opišite kako bi mogla da se izmeri visina nebodera ali isključivo upotrebom običnog barometra," - glasilo je pitanje na ispitu iz fizike postavljeno na Univerzitetu u Kopenhagenu pre jednog veka. Jedan student se istakao...

Jedan od đaka je napisao sledeći odgovori "Barometar bih zavezao za poduži kanap i polako ga sa krova nebodera spuštao sve dok ne dodirne trotoar. Dužina kanapa uvećana za dužinu barometra predstavljala bi visina nebodera".

Ovaj poprilično originalni odgovor do te mere je iznervirao profesora, da je studenta oborio na ispitu i zabranio mu da do daljnjeg pohađa nastavu iz fizike na ovom univerzitetu.

Student se pozvao na svoja osnovna prava s obrazloženjem da je njegov odgovor neoborivo korektan, pa je univerzitet rešio da imenuje posebnu nezavisnu komisiju koja bi rešila ovaj slučaj.

Predsednik profesorske komisije je odlučio da je odgovor zaista bio tačan, ali i potpuno irelevantan u proceni poznavanja materije, u ovom slučaju fizike. Da bi rešili nastalu pat poziciju, odlučeno je da studentu ipak pruže novu šansu i da pred specijalnom komisijom u samo šest minuta usmeno odgovori na ono pitanje, i tako pokaže da li zbilja poznaje osnovne principe fizike.

Prvih pet minuta student je sedeo razmišljajući i ne progovarajući ni reč. Predsednik komisije ga je upozorio da vreme ističe i da ima još samo jedan minut da da odgovor na postavljeno pitanje.

Na to je student odgovorio da već u glavi ima nekoliko izrazito relevantnih odgovora, ali da ne može da se odluči koji bi prezentirao kao konačan odgovor.

Još jednom mu je savetovano da požuri, posle čega je usledio ovakav odgovor osamnaestogodišnjeg studenta:

"Kao prvo, mogli bi da ponesemo barometar na vrh nebodera, bacimo ga sa ivice i izmerimo vreme koje mu treba da padne na tlo. U tom slučaju, visina nebodera bi bila H = 0,5 g * t2. Jedino što bi se barometar u tom slučaju razbio.

Ili, u slučaju da sija Sunce, mogli bi da izmerimo dužinu barometra, da izmerimo visinu njegove senke, a zatim i visinu senke nebodera i na osnovu sličnosti trouglova prostom aritmetikom izračunamo visinu nebodera.

Ako baš želite da odgovor bude visokouzvišen i na stručnom nivou, mogli bi smo da zavežemo kanap za kraj barometra i pustimo ga da se klati kao klatno, najprije na trotoaru, a onda i na vrhu nebodera. Visina će odgovarati odstupanju gravitacione sile koja deluje na tako napravljeno klatno, T =2 p2 * (l/g).

U slučaju da neboder ima požame stepenice, četvrto rešenje bi bilo i najjednostavnije: svaki krak stepeništa izmeriti u dužinama barometra a na vrhu samo sabrati tako izmerene dužine.

A ako želite jedno dosadno i ortodoksno rešenje, što ja pretpostavljam da vi zapravo očekujete, onda bi mogli da iskoristite barometar da izmerite vazdušni pritisak na tlu, zatim na krovu, a razliku izraženu u milibarima iskoristite za izračunavanje visine zgrade.

Niels Bohr  
Niels Bohr  

Ali, kako nas stalno podstičete da vežbamo nezavisnost razuma u primenjivanju naučnih metoda, mislim da bi najjednostavnije bilo pokucati na vrata domara u tom neboderu i reći mu: 'Pokloniću vam svoj novi barometar ako mi kažete koliko je visoka ova zgrada oko koje se vi brinete' ".

Ne treba ni pominjati da je student položio ispit, a posle samo desetak godina (1922) postao prvi Danac koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Bio je to glavom i bradom slavni Niels Bohr.

***

otkicaNekaOvom interesantnom anegdotom zaključio sam pre desetak godina poglavlje o fizici u našoj knjizi 'Neka velika otkrića i pronalasci koji su promenili istoriju čovečanstva'. Knjiga je trebala da bude objavljena u dva toma. U prvoj se nalazilo sve o kosmosu i astronomiji, o otkrićima planeta, sa posebnim akcentom na Mesecu i Zemlji. Kakva bi to priča bila o Zemlji a da se ne kaže ništa o njenom nastanku i evoluciji. To se nastavilo na nastanak života na planeti i kao šlag na torti pojava prvih ljudi. Knjiga se završava sa nekim od pronalazaka koji su nas postavili na evolutivni vrh, bar na našoj planeti, a to su varta, pisana reč, itd... Nažalost, nisam imao para za drugu knjigu, pa je ona ostala samo u rukopisu. Tu su velika geografska otkrića, otkrića u elektrotehnici, nuklearnoj fizici, zatim dvadesetak drevnih velikih matematičara i astronoma, itd. Pošto mi je žao da te priče stoje u mraku na HDD, povremeno objavljujem ponešto, pa nek' čita kome je interesantno, a neko će možda i da naruči prvu knjigu...

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 4 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 4 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 4 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 15 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 20 sati ranije

Foto...