NastanakK 2 

Australijski starosedeoci već više od 40.000 godina posmatraju zvezde i prenose svoje priče o stvaranju sveta. Jedna od njih govori o emuu Arangu, koji je žrtvovao krila i dobio večno mesto na južnom nebu, trčeći među zvezdama poznatim kao Jura. Gotovo svaka ljudska kultura kroz istoriju stvorila je sopstveni narativ o tome kako je sve nastalo. U 21. veku, moderna nauka pruža našu savremenu priču o stvaranju — formulisanu kroz jezik matematike i precizna posmatranja.

Ova naučna potraga ne zahteva posebnu motivaciju; pokreće je čista ljudska radoznalost. Naučnike možemo posmatrati kao odrasle ljude koji su u sebi sačuvali dušu dečije radoznalosti, postavljajući fundamentalno pitanje: Kako je sve ovo dospelo ovde?

U poslednjoj deceniji, nova precizna merenja kosmosa i teorijski napredak u fizici radikalno su transformisali naše razumevanje samog porekla univerzuma. Ono što smo nekada smatrali apsolutnim početkom danas posmatramo u potpuno novom svetlu.

5 najznačajnijih spoznaja o nastanku kosmosa

1. Veliki prasak (Hot Big Bang) nije bio sam početak vremena

U uobičajenom shvatanju fizike često se pretpostavlja da je Veliki prasak bio trenutak kada je sve stvoreno ni iz čega — trenutak nastanka samog vremena i prostora. Međutim, savremeni kosmolozi prave jasnu razliku između pojmova.

NastanakK 1

Ono što nazivamo Vrućim Velikim praskom (Hot Big Bang) opisuje stanje od pre 13,8 milijardi godina kada je univerzum bio izuzetno gust, vruć i ispunjen širećim vatrenim stanjem plazme. Ali najnovija teorijska fizika ukazuje na to da Vrući Veliki prasak nije bio sam početak, već događaj u već postojećem univerzumu.

Pre tog stanja odigrala se kosmička inflacija — period nasilnog, ekstremno brzog širenja. Tokom inflacije, kosmos se udvostručavao u veličini na svakih 10^{-37} sekundi (deset-milioniti milioniti milioniti milioniti milioniti milioniti deo sekunde). Inflacija se na lokalnom nivou okončala kada je polje koje je pokretalo širenje usporilo, a njegova ogromna energija se konvertovala u materiju i zračenje. Taj energijsko-materijalni preobražaj stvorio je gustu, vruću vatrenu loptu koju nazivamo Vrućim Velikim praskom.

Ova spoznaja dramatično pomera naš pogled na svet: Veliki prasak nije bio apsolutni početak vremena, već prelazni fazni događaj unutar šireg kosmičkog okvira.

2. "Slikali smo" najstariju svetlost u univerzumu — i to sasvim slučajno

Tokom prvih 380.000 godina nakon Velikog praska, univerzum je bio toliko vruć i gust da atomi nisu mogli da se formiraju. Kosmos je bio ispunjen neprozirnom plazmom. Kada se univerzum dovoljno ohladio, formirali su se prvi atomi i prostor je gotovo trenutno postao transparentan. Fotoni su oslobođeni i počeli su da putuju u pravim linijama kroz 13,8 milijardi godina širenja prostora.

Ova svetlost poznata je kao kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje (CMB). Reč je o najstarijoj svetlosti u univerzumu, blagom sjaju koji dopire ujednačeno iz svih pravaca na nebu. Ono po čemu je CMB poseban jeste to što je otkriven potpuno slučajno tokom 1960-ih godina, kada naučnici nisu mogli da uklone neobjašnjivi pozadinski šum iz svojih radio-astronomskih instrumenata:

"Imali smo ovaj rezultat za koji nismo mogli da nađemo nikakvo objašnjenje. Nismo mogli da učinimo da nestane. Šta je trebalo da uradimo sa tom stvari?"

Ovo otkriće poslužilo je kao direktna "slika bebe" ranog univerzuma. CMB je potvrdio osnovne postavke teorije Velikog praska i pružio neprocenjiv uvid u stanje kosmosa u trenucima njegovog ranog razvoja.

3. Nastali smo zahvaljujući kvantnim mreškanjima u naborima inflacije

Kako povezati mikroskopske fizikalne procese sa gigantskim strukturama poput galaksija, zvezda i ljudi? Odgovor leži u takozvanom inflatonskom polju.

Inflatonsko polje je skalarno polje energije koje je ispunjavalo prostor poput mirnog okeana. Kada je energija jednolično raspoređena, ona stvara posebnu vrstu gravitacije — odbojnu gravitaciju (repulsive gravity) koja ne privlači materiju, već razdvaja sam prostor i pokreće inflaciju.

Međutim, prema kvantnoj teoriji, savršeno miran okean ne postoji na subatomskom nivou. Inflatonsko polje imalo je mikroskopska kvantna mreškanja, odnosno nasumične varijacije u gustini. Tokom ekstremno brze inflacije, ova subatomska kvantna mreškanja rastegnuta su preko nezamislivih prostranstava u makroskopski svet. Regioni koji su bili neznatno gušći od okolnih kasnije su pod uticajem gravitacije počeli da privlače dodatnu materiju, urušili se i formirali prve galaksije, zvezdane sisteme i, na kraju, živa bića.

Subatomska kvantna neodređenost rastegnuta je direktno u makro-arhitekturu celokupnog kosmosa. Ljudi i superjatasi galaksija doslovno su makroskopske kvantne fluktuacije otisnute na nebu u praskozorje vremena.

4. Problem horizonta i ravnosti otkriva da je univerzum nezamislivo veći nego što vidimo

Klasični model Velikog praska nosio je sa sobom dva velika teorijska problema koja su kosmolozi uspešno rešili uvođenjem koncepta inflacije:

  • Problem horizonta: Kada posmatramo kosmičko pozadinsko zračenje na suprotnim stranama neba (koje su danas razdvojene 90 milijardi svetlosnih godina), merimo temperaturu koja je identična u razmeri 1 prema 100.000. Ako se univerzum širio uobičajenim tempom, te dve tačke nikada nisu mogle biti u kontaktu. Inflacija objašnjava da su te regije pre inflacije bile izuzetno blizu jedna drugoj — dovoljno blizu da materija i energija komuniciraju, "promešaju se" i postignu toplotnu ravnotežu (identičnu temperaturu), pre nego što ih je inflacija nasilno i trenutno razdvojila na ogromnu udaljenost.
  • Problem ravnosti: Univerzum u kojem živimo deluje geometijski potpuno ravno. Inflacija to objašnjava analogijom sa površinom Zemlje: mali deo ogromne zakrivljene sfere posmatraču na površini izgleda potpuno ravno jer posmatra samo minijaturni isečak celog objekta.

Iz ovih rešenja proizilazi jasna matematička implikacija: kosmos mora biti nezamislivo veći od onog dela koji nam je optički vidljiv, i potencijalno je beskonačan u svom prostiranju.

Živimo u Multiverzumu gde je naš nastanak bio neizbežan, a ne srećna okolnost

Da bismo razumeli koncept multiverzuma, dovoljno je da pratimo jednostavnu kosmičku liniju trenda: Zemlja je samo 1 od 8 planeta u našem sistemu; naše Sunce je samo 1 od 100 milijardi zvezda u Mlečnom putu; naša galaksija je samo 1 od 100 milijardi galaksija u vidljivom univerzumu. Zašto bi sam Univerzum bio jedinstven izuzetak u tom nizu?

Kada se mehanizam inflacije i odbojne gravitacije izrazi matematički, dolazi se do spoznaje da je proces širenja prostora toliko efikasan da je praktično nemoguće potrošiti svo "gorivo" inflatonskog polja odjednom i na svim mestima.

Dok u našem lokalnom regionu inflacija prestaje i energija polja se pretvara u Vrući Veliki prasak, preostalo inflatonsko gorivo u drugim delovima prostora nastavlja da generiše nove sekvence inflacije. Taj proces neprekidno stvara nove "balon-univerzume" u okviru veće celine poznate kao inflatonski multiverzum.

U različitim balon-univerzumima mogu važiti drugačije fizičke konstante i zakoni. Umesto pretpostavke da su ljudi imali neopisivu sreću što žive u univerzumu čiji su zakoni fino podešeni za nastanak života, teorija multiverzuma nudi matematički odgovor: budući da se svaka moguća kombinacija fizičkih zakona i parametara realizuje beskonačno mnogo puta u različitim univerzumima, nastanak kosmosa pogodnog za život — pa samim tim i naš nastanak — bio je matematički neizbežan.

Zaključak: Nova mesta za posmatranje i večna pitanja

Ljudska potreba za dekodiranjem kosmičkih poruka traje kontinualno. Danas se ta potraga odvija na mestima kao što je kompleks Tidbinbila u Australiji, gde gigantska antena komunicira sa letelicom Voyager 2 izvan granica našeg Sunčevog sistema preko predajnika snage od svega 16 vati, ili uz istorijsku antenu Honeysuckle koja je pratila ključne trenutke misija Apollo 11 i Apollo 13.

Naučni napredak nas ne dovodi do statičnih i konačnih odgovora, već nas izvozi na "novi vidikovac" sa kojeg se otvaraju pitanja o kojima ranije nismo mogli ni da sanjamo. Kako je naš položaj u kosmosu zapažao belgijski sveštenik i matematičar Žorž Lematr (Georges Lemaître), jedan od pionira teorije širenja svemira:

"Stojeći na dobro ohlađenoj zguri, posmatramo sporo gašenje sunaca i pokušavamo da prizovemo iščezli sjaj porekla svetova."

Ako je naše postojanje u ovom prostranom multiverzumu zaista neizbežno, kako to menja vašu perspektivu kada večeras pogledate u noćno nebo? 

https://www.youtube.com/

00:00 - The Biggest Questions: Creation and End
02:14 - Why Do We Care?
02:43 - Indigenous Creation Story 
03:50 - What Exactly Is The Big Bang?
05:12 - The Universe Is Expanding
06:43 - The Discovery That Changed Everything: Cosmic Microwave Background
09:37 - What Came BEFORE The Big Bang?
10:32 - Two Big Problems: The Horizon And Flatness Problems
11:54 - Inflation: The Universe's Explosive Secret
17:05 - What Drove The Big Bang?
19:45 - How Galaxies Were Born
20:11 - Could There Be Other Universes? The Multiverse
22:19 - Are We Lucky To Exist?
24:17 - Will We Ever Know The Full Answer?
25:20 - Brian Cox's Final Reflection
 
 

Komentari

  • Baki said More
    Pad velike planete mogao je da promeni... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Kako je nastala prva ćelija? Kako je... Pre 1 nedelje
  • Duca said More
    Ponegde se napreduje, recimo Amstrong i... Pre 1 nedelje
  • Miki said More
    Nakon Sapiens - Kratka istorija... Pre 2 nedelje
  • Petar said More
    Pre bi rekao proverenu, a ne staru... Pre 2 nedelje

Foto...