Dobro odabrana tema D.Dragovića. Samo podsećam, a na bazi dostupnih podataka. Sa aspekta ekologije najbolji je vodonik kao gorivo i kiseonik kao oksidat. Oni nisu toksični i ne daju nikav štetan produkt sagorevanja. Ali pri izboru goriva uzimaju se u obzir ne samo ekološki zahtevi, nego i konstruktivne karakteristike raketa i drugih aparata letenja. Za konstruktore je važna gustina goriva i temperatura njegovog ključanja i topljnja. Sa tog aspekta vodonik nije sasvim idealan, eksplozivan je i zauzima veliku zapreminu zbog male gustine. Najzahvalniji tip goriva sa konstruktivnog aspekta je nesimetrični dimetil–hidrazin (UMDH, tj. НДМГ) i azotna kiselina. Nesimetrični dimetil–hidrazin jedan od najtoksičnijih komponenti raketnog goriva (naziva se “geptil”). Kao primer navodim da su izmene u zdravlju altajaca toliko značajne da ih je moguće uporediti sa “černobilskom decom koja su rođenja posle havarije na ćernobilskoj AE” (1986.god). Mnogi instituti u Rusiji rade na analizi ekoloških (čitaj zdravstvenih) posledica upotrebe ovog goriva (referati se publikuju na njihovim sajtovima i svima su dostupni). Radi se i na iznalaženju novog, adekvatnog goriva. Medjutim, mnogo je tu problema. Glavni, čini se opet, finansijski.
Author: Gost

Komentari

  • Baki said More
    Američki ljubitelji astronomije... 9 sati ranije
  • Rapaić said More
    Ne davajte značaj veštačkoj... 1 dan ranije
  • Siniša said More
    Dragane, ne znam kako, ali Vi, uopšte... 1 dan ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Možda, za jedno 100 godina. Ali to... 3 dana ranije
  • Драган Танаскоски said More
    Ne danas, uvek bilo i biće. 3 dana ranije

Foto...