Pri kolonizaciji novih predala na Zemlji, mnoge kolonije su propale zbog neprediđenih okolnosti. Isto očekuje i koloniju na Marsu, velika neizvesnost opstanka. Prvo meseci, potom godine života i teškog rada u kapsulama i skafanderima može dovesti do toga da jedna gurpa se odvoji od ostatka po načinu razmišljanja šta i kako treba da se radi i raspoređuje. Nemoguće je opstati na uputstvima pripremljenim ranije jer situacija na terrenu će tražiti nešto novo. Kako će se odlučivati ko je u pravu? Šta ako ne mogu da se slože, odnosno svako ostaje na svom stanovištu? Šta ako jedna grupa smatra da je u tom slučaju opravdano silom sprovesti zamišljeno (uobičajena pojava u izolovanim ljudskim kolonijama). Ko je vrhovna vlast njima? Ljudi sa Zemlje? Teško. Ni moralno a čak ni praktično izvodljivo. Kolonija je društvo za sebe sa svojim pravilima. Ostaje pitanje vlasti i sprovodjenja zakona (greška bi bila da se smatra da će svi svojevoljno poštovati zakone). Iz toga proizilazi i ptanje imanja orižija i ko ga poseduje. Ako ga nemaju, čovek je upravo čovek jer je znao da napravi oružije. Itd. Voleo bih da pročitam o takvim stvarima u dokumentaciji koja se odnosi na ideju kolonizacije.
Author: Gost

Komentari

  • Aleksandar Zorkić said More
    Pa čekaj i Sveti Avgustin je rekao da... 20 sati ranije
  • Duca said More
    Upravo "sada" ne postoji jer... 21 sati ranije
  • yagodinac said More
    Zapravo tu postoje dva aspekta i obojica... 23 sati ranije
  • Херодот said More
    Divna fraza, ali Patrijarh Pavle?... 23 sati ranije
  • Dragoslav said More
    Odličan , nažalost i istinit tekst.... 1 dan ranije

Foto...