Tokom ’60-tih godina je teorija pokazala da bi trebalo da postoji nekakav objekat koji povezuje zvezde i planete. Devedesetih godina teorija se ostvarila u praksi. Otkriveni su braon patuljci, objekti koji dok su mladi liče na zvezde, a kad ostare postaju hladni, nalik planetama…
Često se u knjigama i udžbenicima mogu videti crteži našeg planetnog sistema ali ono što se na njima ne prikazuje to su prave razmere. Razlozi za to su su zapravo fizičke prirode: ne postoji toliki papir na kome bi mogao u prigodnoj razmeri da se nacrta Solarni sistem.
Osamdesetih godina prošlog veka, svet se suočavao sa ogromnim problemom: u ozonskom omotaču pojavila se rupa, koja se ubrzano povećavala. Kada bi nastavila da raste, stopa raka kože bi naglo skočila, fotosinteza bi bila narušena, proizvodnja poljoprivrednih proizvoda bi opala, čitavi ekosistemi bi se urušili. Pa, šta se desilo? Stefani Hončel Smit deli sa nama kako je snažna globalna saradnja pomogla da se ozonski omotač oporavi.
Tristan Hibš - kantautor, muzički aranžer, tonac, montažer i sve ostalo što mu je za pisanje i komponovanje pesama potrebno. On i peva i svira i snima; kompletan je muzički autor.
Astronomi su otkrili egzoplanet veličine Zemlje - svijet koji nije u Sunčevom sustavu - koji bi mogao biti posut vulkanima. Nazvan LP 791-18 d, taj planet bi mogao doživljavati provale vulkana onom učestalošću koju pokazuje Jupiterov mjesec Ija, vulkanski najaktivnije tijelo u Sunčevom sustavu. Planet su pronašli u podacima dobivenima NASA-inim TESS-om (Transiting Exoplanet Survey Satellite) i Svemirskim teleskopom Spitzer, kao i nizom opservatorija na tlu.