U petak, 11. oktobra, Istraživačku stanicu Petnica posetila je delegacija Narodnog muzeja Srbije, a tom prilikom je potpisan strateški dokument o saradnji ove dve institucije.
Armstrong i Oldrin su završili najsloženiju i najrizičniju fazu misije i konačno su se obreli na Mesečevoj površini. 'Orao' je sleteo 20. jula 1969. u 20:17 UTC. Ali sada su morali da izađu napolje. U poređenju sa samim spuštanje na Mesec, vanbrodske aktivnosti, ili EVA, bile su sa tehničkog stanovišta sekundarni cilj, ali niko nije propuštao ogromnu simboliku ovog dela plana leta. Za 99,9% čovečanstva, 'Apolo 11' je trebao da bude sveden na ono što će astronauti, tačnije Nil, učiniti i reći prilikom pravljenja prvog iskoraka na lunarnu površinu.
Ovi Palančani baš vole da gledaju kroz teleskop. Pa nismo se čestito ni raspakovali, a oni su se već okupili da gledaju. Pola sata pre početka programa! Stoje zbijeni u grupama i čekaju. I došlo ih je bezbroj.
Bez obzira na to, u tom trenutku Armstrong je shvatio da 'Igl' leti prema ivici jedinog velikog kratera u tom području, kratera Vest. Loša sreća je takođe značila da je ivica kratera bila prepuna stena značajnih dimenzija. Armstrong je bio svestan da ako ne bude intervenisao, 'Orao' može da bude uništen pri pokušaju da sleti u to područje. Ne rekavši ništa Hjustonu ili Oldrinu, postavio je 'Igl' u gotovo vertikalni položaj, te je lunarni modul nastavio spuštanje, ali sporije, s ciljem da leti iznad kratera. Kao astronaut koji je poznavao sve detalje o sletanju na Mesec Djuk je shvatio ozbiljnost situacije iako nije znao ništa u vezi s kraterom i sugerisao MOCR-u da izbegavaju komunikaciju s posadom (sem ako nije nešto bitno) kako ih ne bi ometali.