Deliblatska peščara je čudo Evrope. Nekada se govorilo da je ona evropska Sahara zbog velikih peščanih dina kojima je bila prekrivena i koje je vetar raznosio i pomerao. Danas se pesak peščare više ne vidi jer ju je poslednjih 170 godina čovek planski pošumljavao kako bi se peščani nanosi vezali za tlo. Nalazi se na samom jugu Vojvodine, sa leve obale Dunava, a desno od Pančeva.
Vobanisti su 5. oktobra 2019. posetili Carsku baru na poziv zrenjaninske grupe Nastavnika prirodnih nauka koji su organizovali istraživački izlet za učenik osmog razreda osnovne škole. Ovo je radni, nemontiran snimak dela tog događaja. Snimila Edita Sattler.
2005. američki Kongres je 'naredio' Nasi da do 2020. pronađe i prati najmanje 90% svih NEO (Near Earth Objects) prečnika 140 i više metara. Bio je to značajan korak u zaštiti naše planete od potencijalnih asteroidnih udara, ali je krio jednu manu: Kongres je 'zaboravio' da naglasi ko će da obezbedi pare za novi zadatak. Kao posledicu toga, Nasini napori za otkrivanjem NEO su godinama čamili na marginama; do januara 2019, pronađeno je otprilike svega 40% od procenjenog ukupnog broja opasnih asteroida. Ispunjavanje zadatka do 2020. za sada je nemoguće.
Već smo pisali da je lender Insight na samom početku svoje misije upao u velik problem. Njegov osnovni zadatak bio je da specijalnom bušilicom prodre pet metara u tlo Marsa te da meri njegovu unutrašnju temperaturu i tako pruži naučnicima podatke za dalje izučavanje unutrašnje strukture susedne planete. Za taj zadatak brižljivo je izabrano mesto sletanja lendera, kako bi bušilica mogla da prodre u tlo. Ali – bušilica se zaglavila.
Konačno je Armstrong stigao do stope prednjeg nogara broda koji ga je doneo na Mesec[1]. Poslednji korak je morao da bude vrlo dugačak da bi se spustio na stopu stajnog trapa, budući da su se amortizeri trapa jedva nešto malo sabili tokom sletanja na Mesec. Zbog slabe gravitacije, Armstrong je otkrio da lako može da sa merdevina skoči dole.
Jupiterova satelit Evropa decenijama je izazov za astrobiologe. Taj satelit ispod debele ledene kore ima ogroman okean tečne vode. Kažu planetolozi da po količini vode Evropa nadmašuje Zemlju, a naše iskustvo nam govori: gde ima vode, ima i života. Ili bi bar život mogao da postoji. Ili je bar postojao. A sve to treba ispitati i planetolozi, astrobiolozi i drugi naučnici plediraju da se na Evropu pošalje svemirska misija.
Iako pogiboh ovih nedelja od 'Apolla', ovo moram da napišem. Posle više od 420 misija, slavna ruska raketa 'Протон' je pre par dana poletela na svoju možda poslednju komercijalnu misiju. 9. oktobra 2019, u 10:17 UTC kompanija 'ILS' (International Launch Services) je lansirala 'Протон-М'/'Бриз-МФаза IV' sa rampe 39 (ПУ-39) zone 200 kosmodroma Bajkonur. Teret su bila dva satelita napravljena u 'Northrop-Grummanu','EutelSat 5 West B' i 'MEV-1', od 2,86 i 2,33 tone. 'EutelSat 5WB' je napravljen za francuskog operatora 'EutelSat' koristeći platformu 'GEOStar-2e' a uključivao je komunikacionu opremu sa 35 Ku-band transpondera koje je napravio 'Airbus Defense & Space'. Dva satelita su postavljena na supersinhronu orbitu dimenzija 12.050×65.000 km nagiba 13,4° posle 16 sati i 5 uključivanja dodatnog stepena 'Бриз-М'. Ipak, pravi as misije je 'MEV-1', satelit koji ima za cilj da unese revoluciju na prenatrpano tržište geostacionarnih satelita.