vze

  SADRŽAJ
1. Ekstremofili u odnosu na druge organizme
2. Faktori podele ekstremnih okruženja
2.1. Uticaj temperature
2.2. Uticaj pH vrednosti
2.3. Zasićenost vodom
2.4. Ostali faktori
2.4.1. Pritisak
2.4.2. Radijacija (zračenje)
2.4.3. Kiseonik
2.4.4. Hemijski elementi
3. Podela ekstremofilnih organizama
3.1. U odnosu na temperaturu
3.2. U odnosu na pH vrednost
3.3. U odnosu na zasićenost vodom
3.4. U odnosu na ostale faktore
4. Literatura   |  Power Point prezentacija (RAR 693 kb)

2.2. Uticaj pH vrednosti

 

Kiselost i alkalnost su stresni faktori koji se veoma često sreću u prirodi. Kiseli izvori i vulkanska vrela mogu imati pH između 1 i 2, dok kisela zemljišta imaju pH vrednosti 3-4. Suprotno tome, alkalno tlo ima pH oko 9, alkalna jezera do pH 10, dok površina betona dostiže pH od čak 11.

Pošto većina životnih sredina ima neutralnu pH koja se kreće između 5 i 9, najveći broj mikroorganizama ima svoj pH optimum unutar ovih granica, a samo je nekoliko sposobno da raste i razvija se izvan ovih ograničenja. Okruženja sa visokom kiselošću mogu da budu rezultat geohemijskih aktivnosti (kao što su stvaranje sumpornih gasova u hidrotermalnim izvorima i nekim vrelima) kao i metaboličkih aktivnosti određenih organizama. Organizmi koji uživaju u kiselim sredinama takođe su pronađeni u udubljenjima nastalim od miniranih rudnika uglja.

Izuzetno je interesantno da ovi ekstremofili ne mogu da tolerišu povišenu kiselost unutar svojih ćelija, gde bi ona uništila važne molekule kao što je DNK. Oni preživljavaju tako što uspevaju da zadrže kiselinu van ćelija. Ali, defanzivni molekuli koji obezbeđuju ovu zaštitu, kao i oni koji dolaze u direktan kontakt sa okolinom, moraju da imaju sposobnost da deluju u ekstremnoj kiselosti.

Organizmi koji vole alkalne sredine nastanjuju zemljišta koja su bogata ugljenikom i takozvana soda-jezera, kojih ima u Egiptu, Africi i zapadnoj Americi. Iznad pH od 8 određeni molekuli, uglavnom oni sačinjeni od RNK, kidaju se. I ovi ekstremofili opstaju tako što neutrališu svoje okruženje, a njihovi ekstremozimi * su locirani na ili blizu površine ćelija, kao i u spoljnim sekrecijama. Neki od ovih mikroorganizama mogu da prežive na pH 13, a normalno rastu na pH između 10 i 11.

------------

* Ekstremozimi – specijalni enzimi visoke stabilnosti čiji su izvor ekstremofili.

-------------

 vodeni meda
Photolibrary/Oxford Scientific/Getty Image

 

U nastavku:  

2.3. Zasićenost vodom 

Author: Danica Drašković

Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 6 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 6 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 6 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 17 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 22 sati ranije

Foto...