Zašto su doktori za kugu nosili maske sa kljunom


Godina je 1656. Telo ti se trese od jake jeze. U glavi ti odzvanja, mišići su ti preslabi da bi seo. U svojoj groznici, vidiš čoveka čudnog izgleda kako prilazi, lica sakrivenog maskom koja liči na kljun, tela prekrivenog od glave do pete. Iako mu ne vidiš lice, znaš dijagnozu: imaš kugu. Dakle, odakle dolazi ova legendarna odeća? Stefani Hončel Smit istražuje istoriju doktora za kugu.

Uključite / isključite prevod dole desno: strelica

MaskeTED 1

MaskeTED 2

MaskeTED 3

  

  

 
Transkript predavanja:
Hana Vučković, prevodilac
Milenka Okuka, recenzent
 
00:07
Godina je 1656. Telo ti se trese od jake jeze. U glavi ti odzvanja, mišići su ti preslabi da bi seo i osećaš kao da smrdljiva, tvrdo kuvana jaja polako izlaze iz tvog vrata i pazuha. U svojoj groznici, vidiš čoveka čudnog izgleda kako prilazi lica sakrivenog maskom koja liči na kljun, tela prekrivenog od glave do pete. Pregleda te, a iako mu ne vidiš lice znaš dijagnozu: imaš kugu.
 
00:39
Kuga je jedna od najstrašnijih i najdestruktivnijih bolesti koje poznaje ljudska istorija. Proširila se na velike delove Afro-Evroazije u tri različite pandemije, koje su počele u VI, XIV i XIX veku, ubila je desetine miliona ljudi i imala - u najboljem slučaju - procenat preživelih oko 40%.
 
01:03
Evropski doktor za kugu, sa svojom maskom u obliku kljuna i čarobnjačkim plaštom je danas jedna od slika koja se najčešće povezuje sa kugom. Često se može naći u knjigama i filmovima o pandemiji iz XIV veka poznatoj kao Crna smrt. Jedini problem s tim je što je to otprilike jednako precizno kao staviti modernog hirurga na dvor Luja XIV u Versaju Ova konfuzija je razumljiva- Crna smrt je izbila još nekoliko puta uključujući i seriju razornih izbijanja u Zapadnoj Evropi u XVII veku. Tada se legendarni doktor za kugu zapravo i pojavio.
 
01:45
Prvi put opisan u ranom XVII veku, nosio je odelo koje je sadržalo kapuljaču sa kristalnim sočivima i kljun punjen aromatičnom kombinacijom biljaka i različitih jedinjenja. Ona su mogla da ukjlučuju cimet, biber, terpentin, pečeni bakar i zmijsko tkivo u prahu. Ovaj recept je inspirisan poznatim grčko-rimskim doktorom iz II veka, Galenom i mislilo se da odbija otrovan vazduh znan kao mijazma,Ljudi su verovali da ovaj loš vazduh širi kugu nakon što se proširi iz močvara i mesta truljenja, kao što su mrtve biljke ili leševi životinja.U ranijim vekovima, doktori širom Evrope nosili su metalne kuglepune sličnih mešavina, i moguće je da je kljun nastao da ne bi morale da se koriste ruke.
 
02:35
Ostatak kostima, koji je uključivao nauljenu kožnu odoru, čizme i rukavice je bio neka vrsta ranog zaštitnog odela, stvorenog da blokira mijazmu od ulaska kroz kožne pore. Iako ovo pokazuje neko osnovno razumevanje da se kuga širi s jednog na drugo mesto, ovi doktori nisu mogli da znaju da je, u većini slučajeva, pravi krivac sićušna buva koja je prenosila bakteriju, zvanu Yersinia pestis, sa jedne na drugu osobu ili životinju. Moguće je da je odeća doktora za kugu pružala izvesnu nenamernu zaštitu od ujeda buve. Međutim, nemamo dovoljno preživelih informacija da bismo znali da li su doktori u odori bolje prolazili od njihovih standardno obučenih kolega.
 
03:19
Nije čudno što je ova bizarna odeća ostala u mašti širokih narodnih masa, iako se koristila samo u nekoliko delova Italije i Francusketokom XVII i ranog XVIII veka. Čak i tada, gledalo se na nju kao na nešto morbidno fascinantno i povremeno se koristila da bi se ismejale neefikasne i korumpirane radnje nekih doktora.
 
03:42
Do XX veka nije bilo efikasnog leka za kugu, ali to nije sprečilo doktore- kostimirane ili ne- da pokušaju. Koristili su radove ranijih doktora kao smernice, radili su šta su mogli da odbiju mijazmu i prepisivali su različite mešavine i protivotrove. Takođe su se oslanjali na često korišćene metode u staro vreme. Na primer: puštanje krvišto je uključivalo ceđenje (nekad i zabrinjavajuće velikih količina) krvida bi se uklonio otrov ili vratila prirodna ravnoteža tela. Metoda je bila i stavljanje ivice zagrejane čaše preko nateklih limfnih čvorova, u nadi da će ranije pući- što je, kada se dešavalo prirodno, bio znak da je pacijent sve bolje. Možda najbolnija metoda je bila kauterizacija, spaljivanje limfnih čvorova užarenim žaračem, da bi se otpustio pocrneli gnoj iz njih.
 
04:38
Mnogo toga se promenilo od tad. Moderna medicina nam dozvoljava da brzo identifikujemo bakterijske i virusne pretnje, i da krenemo u napad na njih. Imamo pristup tehnologijama kao što su testovi, maske da sprečimo širenje respiratornih virusa, i vakcine; i sprovodimo zahtevna istraživanja da bismo bili sigurni da rade i da su bezbedne. Međutim, neke stvari se ne menjaju. I dalje zavisimo od hrabrosti i posvećenosti medicinskih radnika koji svojevoljno rizikuju svoje živote u borbi sa nevidljivim neprijateljem da bi pružili pomoć i utehu kome je potrebna.

 
 

Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...