Astronautika: misije

Tamam što sam pisao o našim snovima o zajedničkoj saradnji ruskih i američkih kosmičkih agencija, američki vojni izvori su objavili vest o uspešnom probnom lansiranju anti-satelitskog projektila, sposobnog da uništi svaku raketu ili satelit u orbiti.

Kako javljaju zvaničnici upoznati sa materijom, direktno-uzletni[1] protivsatelitski projektil „Nudolj“ (rus. А-235 „Нудоль[2]“) lansiran je sa lansirne rampe probnog poligona u Plesecku, lociranom oko 800 km severno od Moskve.

Projektil su uredno ispratili američki špijunski sateliti i obavestili svoju komandu da je test prošao uspešno.

ras1
A-235 „Nudolj“
– ubica američkih nukleranih balističkih raketa i satelita. Novi sistem protivvazdušne odbrane od atomskog napada štiti ne samo Moskvu već i region. Novi sistem je bolji od slavnog „S-500“ i po gabaritu i po dometu.

ras2
A-235 „Nudolj“.

https://youtu.be/AUi9hssJ2_A

Lansiranje predstavlja još jedan veliki uspeh Moskve u naporima da razvije oružje kadro da uništava američke navigacione, komunikacione i špijunske satelite, ključnu stratešku prednost jedne vojske.

Nijedan drugi detalj nije poznat, i niko sa sigurnošću ne zna da li je projektil „Nudolj“ bio ispaljen protiv nekog satelita ili je u pitanju samo obično lansiranje na suborbitnu trajektoriju bez pokušaja gađanja cilja.

Bio je to drugi uspešan test „Nudolja“, nakon onog lansiranja 18. novembra 2015, i pokazuje da Rusija unapređuje svoje protivsatelitsko oružje.

Predstavnik Pentagona, major Michelle Baldanza, odbio je da da svoj komentar.

Pod predsednikom Vladimirom V. Putinom, Rusija je modernizovala celokupni strateški arsenal i razvila nova oružja među kojima su i protivsatelitske rakete.

Vazduhoplovni major David J. Buck, zapovednik Joint Functional Component Command for Space (JFCC Space[3]), bitne grane Američke strateške komande, u martovskom govoru u Beloj kući izjavio je da Rusija razvija kosmičko oružje, označivši ga kao „protivkosmičku sposobnost“.

Rusija vidi našu ovisnost od kosmosa kao iskoristivu slabost, te stoga preuzimaju značajne mere da ojačaju svoju protivkosmičku sposobnost,“ izjavio je Buck na jednom od podkomiteta strateških snaga.

General John Hyten, komandant Vazduhoplovno-kosmičke komande, skrenuo je pažnju da i Rusija i Kina grade kosmička oružja[4]. „Oni razvijaju sposobnosti koje nas brinu,“ izjavio je Hyten na konferenciji za štampu.

Ruski program „Nudolj“ se odvija pod velom tajnosti, ali izgleda da je povezan sa sistemom za odbranu Moskve od nuklearnog napada. Svojevremeno su državne novine pominjale eksperimentalni razvojni projekat „Nudolj“ kao „novi ruski dugometni odbrambeni protivraketni i protivkosmički presretački kompleks“.

Bivši zvaničnik Pentagona Mark Schneider rekao je da su vojne glavešine njegove zemlje već godinama upoznate sa ruskom protivsatelitskom pretnjom i da je shvataju vrlo ozbiljno.

„Navođenje GPS-om je široko primenjivo na većinu našeg oružja zato što je jeftino, primenjivo po svakom vremenu, i radi dobro u konvencionalnim ratovima niskog i srednjeg nivoa, „kaže on. „Gubitak GPS navođenja izazavan anti-satelitskim napadom otkinuo bi značajan deo naše sposobnosti da koristimo precizna naoružanje i praktično smanji naše sposobnosti za borbu“.

Vojni analitičar ruskog naoružanja iz Ženeve, Pavel Podvig, spekuliše da li je prilikom poslednjeg testa Rusija sprovela simuliran presretački napad. Prema njegovim rečima, teško je reći na koji način se program „Nudolj“ uklapa u rusku vojnu doktrinu. „Moje mišljenje je da ovo ne mora neizostavno da bude deo našeg strateškog plana,“ smatra ovaj analitičar. Razvoj oružja tokom sovjetske ere i današnje Rusije često se odvija bez jasne ideje kako bi ono moglo da se koristi (?) „Ne bih se iznenadio da je ’Nudolj’ razvijen prosto zato što se za ti ukazala prilika – o njegovoj ulozi će se razmišljati kasnije“, primećuje on. Podvig smatra da je proizvođač projektila PVO „Almaz-Antej“ „imao argumente da bi ovaj protivsatelitski sistem mogao da se iskoristi da održi američku pretnju sa niske orbite pod kontrolom“. „Ali ako pogledamo stvaran scenario konflikta vrlo je teško videti na koji način bi ova sposobnost bila vojnički korisna.“

Raport Agencije za obaveštajnu odbranu je februara 2015. upozorio Kongres da je „Ruska vojna doktrina doživljava kosmičku odbranu kao vitalnu komponentu nacionalne odbrane. Ruski lideri otvoreno govore da Ruska armija poseduje protivsatelitsko naoružanje i da sprovodi protivsatelitka istraživanja“.

Schneider smatra da je opasnost za američke satelite povezana sa nedostatkom američkih kinetičkih sposobnosti da spreče rizik od ruskih „GLONASS“ satelita.

ras3
Bivši oficir Pentagona Mark Schriever upozorava na konsekvence protivsatelitskog napada na SAD mogao da bude razarajući.

ras4
Presretači kidišu na nuklearne bojeve glave i ispaljene mamce (lopte na slici).

Kina takođe razvija sopstvenoprotivsatelitsko oružje, te je 2007. izvela probno lansiranje kojom prilikom je uništen jedan meteorološki satelit, što je dovelo do stvaranja desetina hiljada opasnih kosmičkih krhotina[5].

Blog Planet4589.org, koji beleži sva kosmička lansiranja, navodi tri ranija „Nudolj“ leta, uključujući onaj od 22. aprila 2015. koji je doživeo neuspeh. Ostala dva su bila uspešna i izvedena su 18. novembra i 12. avgusta 2014. Blog navodi da se projektili u Rusiji vode pod šifrom „14Ц033“.

Sasvim sliučajno, testiranje „Nudolja“ se dogodilo samo dan pre nego što je Vazduhoplovno-kosmička komanda zaključila veliku redovnu godišnju simulaciju ratne igre koja je uključivala zamišljenog ruskog protivnika naoružanog sa uzletnim protivsatelitskim projektilima i orbitnim protivsatelitskim robotima.

Vazduhoplovni pukovnik Mike Angle, oficir zadužen za sprovođenje vežbe, naoružanje i taktiku, izjavio je da je vežba uključila evropske saveznike i američke snage suprotstavljene „prikrivenom protivniku“ 2026. godine, koji je u ovom slučaju bila Rusija.

Godišnja vežba je nazvana Schriever Wargame 2016, i kako je Schriever sam otkrio ove godine je održana u Vazduhoplovnoj bazi Maxwell u Alabami. Vežba je uključivala simulaciju raketnih aktivnosti, sajber-napada, i orbitnih robota-ubica. Scenariji su obuhvatali sajber-napade na GPS satelite nakon čega ovi nastavljaju da šalju pogrešne podatke ka vojnim GPS prijemnicija, koji se široko koriste u navigaciju precizno navođenogoružja.

Osećali smo da moramo da budemo spremni za krizu ili konflikt koji bi mogao da se proširi na kosmički domen,“ izjavio je Angle.

Jason Alchek, zvaničnik Kosmičke komande koji je režirao ratnu igru, ne misli da je očigledno da je zamišljeni protivnik Rusija. „Mogu samo da kažem da se radilo o globalnom scenariju koji je fokusiran na Evropsku komandu,“ kaže on, ističući da su scenariji bili ravnomerno raspoređeni na kosmičku i sajber krizu i simulacije konflikta i odgovora.

Pritiskan od novinara da se izjasni da li je „zamišljeni protivnik“ Rusija, na kraju je rekao da su takvi detalji tajna. „Ali mogu da vam kažem da Schrieverova Ratna igta uperena protiv svih koji nam prete.“ US Vazduhoplovstvo nije želelo da kaže kojih sedan savezničkih zemalja je obuhvaćeno igrom.

Ranije slične vežbe su bile ograničene na lansiranje i kontrolisanje satelita u relativno mirnom kosmičkom okruženju. „Nikada do sada nismo trenirali suočeni sa zamišljenim protivnikom“, kaže Angle.

Poslednjih godina, uključujući i poslednju vežbu, vojska je počela da uvežbava procedure za slučaj kosmičkih pretnji poput „šta bi se desilo da se suočimo sa direktnim uzletnim projektilima lansiranim protiv naših satelita,“ kaže Angle.

Projektile je lakše otkriti nego neidentifikovane, male manevrišuće satelite koji bi mogli da budu protivsatelitski roboti-ubice  ali i benigni sateliti za održavanje.

Cilj vežbe je bio da simulira koalicioni rat koji bi se proširio na kosmički sajber prostor.

U vežbu je bilo uključeno oko 200 vojnih i civilnih stručnjaka iz 27 komandi i agencija.

Možda iz ovog texta može da se izvuče pogrešan zaključak da Rusija prednjači u ovakvom programu napada odn. odbrane od satelita. SAD već godinama imaju sistem THAAD čiji projektili primarno nemaju eksplozivno punjenje[6] već snagom udarca obaraju neprijateljske rakete i satelite. Konstruisani su prvenstveno da se suprotstave sovjetsko-ruskim raketama R-17 „Elbrus“, ili kako ih u SAD zovu „Skad“. Kako javljaju vojni izvori, ruski sistem je u prednosti nad američkim zbog manjihe gabarita, ali i daljine i visine gađanja ciljeva. Brzina leta američkih projektila je oko 8,4 km/s a ruskih oko 10 km/s.

Interesantno je da je sve do 2001. važio bilateralni dogovor o ograničenju sistema protivvazdušne odbrane (PRO), kada su Amerikanci na svoju ruku izašli iz pakta. dogovor je prestao da važi 2002, tako da više ne postoji nikakvo ograničenje u reonima postavljanja ili broju raspoređenih sistema.

ras5
Da bi odgovorili pretnjama Rusije i Kine, SAD su pristupili usavršavanju svog sistema THAAD. Da situacija u svetu ne valja, ne valja.


[1] Čisto vojni izraz, koji označava raketu koja uzleće pravo ka cilju. Postoji i koorbitni protivsatelitski sistem, čiji roboti lete na istoj orbiti kao i protivnički satelit i uništavaju ga eksplozijom kada mu se dovoljno približe.

[2] Reka u Moskovskoj oblasti, desna pritoka Istre.

[3] Primarni zadatak im je da obezbeđuju slobodu Amerike u akcijama u kosmosu, ali i da spreče druge da koriste kosmos protiv njih.

[4] Amerika je počela da pravi protivsatelitske projektile pre skoro 70 godina. Prvi je bio „Bold Orion Weapon System 199B”, koji je 1959. lansiran sa aviona u vazduhu. Prvi projektili za presretanje s nuklearnom glavom lete još od 1963.

[5] Amerika se strašno uplašila krhotina ... Sećam se – o tome sam čak pisao na sajtu – događaja prilikom testiranja kineskog projektila: američki Savetnik za nacionalnu odbranu i Ministar vojni odmah su odleteli u Peking i tamo oštro protestvovali kod vlasti što su oborili sopstveni satelit sopstvenim oružjem. Kinezi su ih saslušali i poslali kući. Obećali su da će sledeće slične testove najaviti.

[6] Ipak, postoju način da ponesu i hemijsklo i nuklearno oružje.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...