Astronautika: misije

Pentagon je 15. aprila 2020. objavio neobičan i oštar kominike protiv Rusije, optužujući ovu zemlju za izvođenje testa protivsatelitskog sistema (ASAT). Izjava nije sadržavala tehničke detalje o incidentu, već samo da je reč o 'DA-ASAT' testu, odn. 'direct ascent anti-satellite'. To znači da je reč o protivsatelitskom oružju lansiranom sa zemljine površine ili iz aviona. Ali šta se stvarno dogodilo? Pa, svi stručnjaci se slažu da je to bilo poslednje lansiranje ruskog antisatelitskog sistema 'Нудоль'. Zašto ovaj sistem izazva bes američke vojske? Da vidimo.

1
Američka kosmička komanda je raportirala da je Rusija još jednom testirana protivsatelitsko oružje u orbiti 16. decembra 2020. Na slici je kosmodrom Pleseck na severu Rusije, odakle su lansirali projektil u aprilu 2020.

2
Probno lansiranje endoatmosferskog presretača sistema A-235, povezanog sa sistemom ASAT 'Nudol'Ovde je jedno od ranijih lansiranja.

Sistem A-235 'Nudol' (rus. Система А-235 / РТЦ-181М RTTs-181M / Нудоль), Pentagonu poznat kao PL-19, predstavlja višenamenski antibalistički i antisatelitski (ASAT) sistem koji se sastoji od raketa koje se lansiraju sa tla. Tehnički detalji su očito strogo poverljivi, no veruje se da se 'Nudol' bazira na protivraketnom sistemu Hladnog rata A-135 'Amur'[1]. A-135 je trebalo da presreće neprijateljske bojeve glave koje lete brzinama 6-7 km/s u njihovoj završnoj fazi nad Moskvom koristeći dve vrste projektila opremljenih nuklearnim punjenjem: egzoatmosferske rakete 51T6 'Azov' (prema NATO klasifikaciji 'Gorgon') i endoatmosferske rakete 53T6 (na zapadu poznate kao 'Gazelle'). Sredinom 80-ih odlučeno je da se reformiše sistem uvođenjem novih endoatmosferskih projektila i bude preimenovan u A-235, ime koje se ponekad meša sa sistemom 'Nudol'.

3
Raketa sovjetsko/ruskog protivraketnog sistema i moguća konfiguracija 'Nudola'.

Od 2009. postoje dokazi o odluci kompanija 'Almaz-Antej','Novator' i 'Točmaš' da razviju novi sustav ASAT Núdol. Prema informacijama dostupnim javnosti, 'Nudol' bi koristio mobilni lansirni sistem pomoću kontejnera TEL (Transporter Erector Launcher; na ruskom je to Транспортно-пусковой контейнер (ТПК), odn. transportno-lansirni kontejner) poput onog koji se koristi u brojnim balističkim raketama. Od ove tačke detalji su tajni i stoga zbunjujući. Sistem se u mnogim izvorima pojavljuje pod šifrom 14A042, ali se čini da je to naziv rakete, dok se čini da je 14C033 prava šifra čitavog sistema (koji takođe uključuje pokretni komandno-računarski centar i snažnu radarsku stanicu, takođe mobilnu, za navođenje projektila do cilja). Glasine sugerišu da bi raketa 'Nudol' 14A042 mogla da se bazira na egzoatmosferskom presretaču 51T6 sistema A-135 kojem je dodat gornji stepen s kinetičkim presretačem – poznat u vojnom žargonu kao kinetic kill vehicle ili KKV, ponekad samo KV – sposobnim da dosegne niske Zemljine orbite (LEO) visoke između 50 i 1000 kilometara. Čini se da Rusija nema operativni DA-ASAT sistem sposoban za gađanje srednjih (MEO) i geostacionarnih orbita (GEO).

4
TEL sistem za lansiranje raketa ASAT 'Nudol'. Šturi podaci pominju težinu rakete do 40 tona i visinu gađanja do 500 km. Bojeva glava može biti nuklearna i obična, kinetička.

Izgleda da se prvo testiranje 'Nudola' kao ASAT sistema dogodilo 12. avgusta 2014, ali je završilo neuspehom[2], kao i drugo, sprovedeno 22. aprila 2015. Test koji je Pentagon osudu osmi je uspešan i svi su, osim jednog, izvedeni s kosmodroma Pleseck. Ukratko, čini se da se taj tada najnoviji test (krajem godine bio je još jedan) ne razlikuje puno od ostalih koji su već sprovođeni od 2015. godine, pa je teško razumeti paničnu izjavu Pentagona. Postoje dokazi da nijedan stvarni satelit nije oboren, pa bi jedina razlika mogla biti u tome što je tog puta raketa sadržavala napredniji operativni kinetički presretač, znak zrelosti sistema, iako je to bilo puko nagađanje.

5
Mogući ASAT presretač baziran na hipersoničnom projektilu H-47M2 'Kindžal'. Prvi stepen kinetičkog presretača dostiže visinu od 120-600 km, a drugi – 1500 km. Sistem može da obori najmanje 24 satelita za 36 sati ili 20-40 aviona za 24 sata.

Pored 'Nudola', Rusija ima u razvoju i druge programe ASAT direktnog uspona: antibalistički sistem S-500 i makar dve verzije projektila za lansiranje sa modifikovanih 'MiG-ova 31' (30P6 'Kontakt' i verzija hipersonične rakete 'Kindžal'). Za razliku od 'Nudola', razvojni status ovih sistema nije jasan, kao ni njihove prave ASAT mogućnosti. Kominike je takođe opisivao ruski stav kao 'licemeran' jer navodno traže predloge za ograničenje kontrole svemirskog oružja, dok nastavljaju da razvijaju ove vrste oružja. Bez obzira što je ovo istina – dobrodošli u stvarni svet – ova vrsta izjava i dalje privlači pažnju ako uzmemo u obzir da su trenutno jedine države koje imaju ASAT sisteme za direktni uspon, osim Rusije, Kine i Indije ... same Sjedinjene Države.

6
Lansiranje projektila SM-3 (RIM-161) sa jedne od krstarica američke ratne mornarice opremljene balističkim raketnim sistemom za balističku odbranu 'Aegis'. Svaka raketa košta oko $12 miliona.

Službeno, SAD ne prepoznaju da imaju bilo koji operativni sistem DA-ASAT, ali istina je da imaju dva. Prva je brodska protivbalistička raketa SM/3 (Standard Missile 3), raspoređena na krstaricama 'Aegis'. Znamo da je SM-3 sposoban za ASAT jer je Pentagon 21. februara 2008. uništio satelit USA-193 (NROL-21) pomoću rakete SM-3 lansirane s 'Aegis' krstarice USS 'Lake Erie' tokom operacije u severnom Pacifiku 'Burn Frost'. Sjedinjene Države su izjavile da je satelit uništen 'zbog opasnosti koju bi predstavljao njegov nekontrolirani ulazak u atmosferu', ali je očito da je to bio odgovor na kineski ASAT test koji se dogodio godinu dana ranije[3]. Presretanje se dogodilo u orbiti visokoj samo 294 km, pa je iz tog razloga ostalo vrlo malo krhotina u orbiti[4]. Međutim, kažu da SM-3 može da dosegne orbitu visoku do 600 kilometara[5]. SAD trenutno zajedno sa Japanom razvija SM-3 Block IIA, koji će moći da gađa bilo koji satelit u LEO.

Drugi sistem koji ima mogućnost ASAT-a je komplet egzoatmosferskih raketa GBI (Ground Based Interceptor) obrane od interkontinentalnih balističkih projektila Agencije za raketnu odbranu MDA[6] (Missile Defense Agency), koji se sastoji od 44 projektila raspoređenih po Aljasci i Kaliforniji. Prave ASAT-ove mogućnosti ovog sustava nisu poznate, ali vjeruje se da bi mogao doprijeti do satelita u orbitama visokim do 6000 kilometara.

7 8

Levo'Raytheonov' prototip US exo-atmospheric killer vehicle (EKV) lansiranog 2001. radi presretanja balističkog projektila 'Minuteman'. EKV koristi hemijski pogon i sistem infracrvenih kamera za navođenje do cilja. EKV ima sopstvene motore i gorivo za korigovanje putanje a ne za ubrzavanje. Ima oko 65 kg, visinu oko 1,4 m i brzinu oko 10 km/s. Desno: Trostepeni siloski antibalistički GBI projektil opremljen sa EKV koji ima ASAT sposobnosti. Raketa je visoka 16,6 m i teška 21,6 tona.

Što se tiče Kine, ova zemlja ima snažan DA-ASAT program usmeren na nisku orbitu, kao i na srednju i geostacionarnu orbitu. Sistem za (po)gađanje ciljeva u LEO bazira se na projektilu 'SC-19', poznatom i kao 'DN-1' ('Dong Neng 1', ili 动能 1 号, 'kinetička energija' na mandarinskom), iako oba imena nisu službena. Raketa 'SC-19' je testirana pet ili šest puta između 2005. i 2013. 11. Ovo oružje je odgovorno za obaranje kineskog meteorološkog satelita 'Fengyun-1C' (FY-1C) januara 2007, kada je stvoren oblak krhotina u niskoj orbiti koji je i danas i dalje zabrinjavajući. Nagađa se da se raketa 'SC-19' temelji na balističkoj raketi srednjeg dometa 'DF-21' (CSS-5) i da koristi tehnologije razvijene za rakete 'Kaituozhe'. Zapravo, moguće je da je raketa 'Kaituozhe 409' (KT-409) u osnovi raketa 'SC-19'. 'SC-19' je sposobna da pogađa ciljeve na orbitama do hiljadu i više kilometara.

9
Raketa srednjeg dometa 'DF-21'. Najnovija verzija 'DF-21D' je prva raketa u svetu koja je predviđena i za gađanje atomskim bombama (do 500 kt) eventualne američke nosače aviona. CIA je saznala da su 2007. ove rakete tajno kupili Saudijci.

S druge strane, Kina takođe poseduje snažnu raketu 'DN-2' ('Dong Neng 2', ili 动能 2 号), sposobnu za uništavanje ciljeva u MEO i GEO. Prvo i jedino testiranje 'DN-2' provedeno je 13. maja 2013. godine, iako je sledeće godine izvedeno još jedno ASAT testiranje koje bi moglo biti 'DN-2' (drugi izvori ukazuju da se radilo o 'SC-19' / DN-1). Stvarno stanje razvoja rakete 'DN-2' nije poznato. Druga raketa, 'DN-3' ili 'KO-09', predstavljena je 2015. godine, ali nije jasno da li se radi o čisto ASAT sistemu ili, što je verovatnije, o antibalističkom raketnom sistemu koji takođe može da obara satelite na LEO, poput američkog GBI-ja. 'DN-3'bi mogao da se zasniva na projektilu 'Kuaizhou 1' (KZ-1).

Posljednja zemlja koja se pridružila DA-ASAT sistemima je Indija, koja je 27. marta 2019. lansirala raketu 'PDV Mark II' opremljenu kinetičkim presretačem koji je uništio indijski satelit 'Microsat-R' u takozvanoj 'misiji Shakhti'. Tada sam o toj misiji napisao priču za sajt.

10
Mogući dizajn mobilnog projektila 'SC-19'. Kina već duže od decenije ima rakete za skidanje meteoroloških satelita na niskim orbitama ili GPS satelita na visokim orbitma.

11
Raketa 'Dugi Marš 11' sa 'Dong Neng 3' kill vehicle.

Pored DA-ASAT sistema, postoji nekoliko programa usmerenih na približavanje i špijuniranje neprijateljskih satelita koji mogu da imaju antisatelitske mogućnosti. Rusija je poslednjih godina razvila 'satelite inspektore' 14F150 / 14F153 (program 'Nivelir'[7]?) namenjen špijuniranju drugih satelita u niskoj orbiti i koji bi mogli da imaju neke ASAT mogućnosti (program 'Burevestnik'?). Nedavno su je inspektorski par vojnih satelita 'Kosmos 2542' i 'Kosmos 2543' posetio radi nadzora američkog satelita 'USA-245' (NROL-65), zapravo špijunski optički izvidnički satelit tipa KH-11 / CRYSTAL. Zapravo, kominike Pentagona je ukazao da su se te letilice 'ponašale na sličan način kao i drugi ruski sateliti koji pokazuju da poseduju karakteristike kosmičkog oružja' i upozorava da bi se ti manevri 'u bilo kojem drugom kontekstu protumačili kao neodgovorni i potencijalno preteći'. Koliko je poznato, SAD trenutno nema sistem inspektorskih satelita u LEO poput Rusije, ali ne zaboravimo da su 2003. i 2005. lansirali satelite 'XSS-10' i 'XSS-11'[8], namenjene testiranju tehnologija za autonomno manevrisanje radi pristupa i proučavanja drugih satelita. Ostale eksperimente satelitskog prilaza na američkim LEO orbitama izveli su uz pomoć Nasine misije 'DART'[9] ili para DARPA-inih[10] satelita 'ASTRO' i 'NEXTSat'.

12
Platforma 'Karat 200' preduzeća NPO 'Lavočkin' i njegov subsatelit. Veruje se da su tajanstveni 'Kosmos 2519/2521' i 'Kosmos 2542/2543' povezani sa tim projektom. U svom textu na tu temu sam nadahnuto naveo sledeće: '...Ameri su pali u nesvest kad su shvatili da je satelit 'Kosmos-2519' ('Naprjaženie') 23. avgusta 2017. odbacio subsatelit koji je smesta dobio oznaku 'Kosmos-2521'. A onda je 30. oktobra i taj satelit odbacio novi subsatelit koji je dobio oznaku 'Kosmos-2523'...'

Pentagon se takođe više puta žalio (kme, kme!) na 'manevre' ruskog geostacionarnog ELINT satelita 'Luč' ('Olimp-K') lansiranog 27. septembra 2014.godine. 'Luč' se tada približio nekolicini zapadnih komunikacionih satelita na GEO, uključujući 'Intelsat 8', 'Intelsat 10', 'Eutelsat 10A', 'Eutelsat 28B', 'Eutelsat 70B', 'Intelsat 901', I'ntelsat 905', 'Athena-Fidus'[11]'Intelsat 20' i 'Intelsat 36'. Međutim, kritika Vašingtona u tom pogledu je krajnje neobična jer SAD imaju četiri satelita GSSAP-a (Geosynchronous Space Situational Awareness Program) lansirana između 2014. i 2016. godine, koja su se približila na gotovo 10 kilometara od nekoliko ruskih satelita ('Raduga-1M 2 i 1M 3''Blagovest''Luč' i 'Ekspress AM-8') i kineskog ('TJS-1''Paksat 1R' i 'Nigcomsat 1R'; ova dva poslednja satelita su u vlasništvu Pakistana, odnosno Nigerije, su ali proizvedena u Kini).

13
Mogući izgled satelita GSSAP koji su špijunirali tuđe satelite u geostacionarnoj orniti.

U aprilu 2018. SAD su u GEO orbitu lansirali mini-satelit nazvan 'Mycroft' (USA-285) koji je prvobitno bio namenjen inspekciji satelita USA-287 koji ga je postavio u orbitu, a 2019. je odleteo da istraži još jedan mali američki geostacionarni satelit, 'S5'. Pentagon u službi ima i satelite 'Nemesis' ('PAN' i 'CLIO'), lansirane 2009. i 2014. godine, u svrhu špijuniranja satelitskih komunikacija u GEO na velikim udaljenostima.

U tom smislu, Kina je takođe igrala ovog 'špijuna' u geostacionarnoj orbiti. Trećeg novembra 2016. lansiran je 'Shijian 17' (SJ-17) koji se približio nekolicini geostacionarnih kineskih satelita ('ZX-5A', 'ZX-6A', 'ZX-20', 'ZX-1C' ili 'ZX-6B'). Uz to, 23. decembra 2018. lansiran je 'Tongxin Jishu Shiyan' (TJS-3), koji je izbacio subsatelit u GEO.

14
Indijski ASAT presretač 'PDV Mk II'.

15
'Nemesis'
 COMINT satelit 'PAN' lansiran je 2009. Imao je 'Lockheed Martinov' komercijalni bus A2100A a ostale komponente iz 'MAXI-ja'.

Kao što vidimo, SAD, Rusija, Kina i Indija imaju sposobnost uništavanja satelita u niskoj orbiti sa zemlje, iako samo Kina izgleda ima ASAT sistem sposoban da direktno uništava satelite smeštene u bilo koju orbitu. S druge strane, SAD, Rusija i Kina lansirale su satelite koji možda imaju neku vrstu ASAT mogućnosti ili, u najmanju ruku, mogu da špijuniraju druge neprijateljske satelite u orbiti. Možda su to previše 'eksperimenata' za svet u tenziji.

 

[1] Sovjetsko-ruski sistem protivraketne odbrane grada Moskve. Predviđen je 'za odbijanje ograničenog nuklearnog udara po prestonici i centralnom industrijskom rejonu', saglasno dogovoru iz 1972. o ograničenju protivraketne odbrane između SSSR i SAD (Buš je 2001. izašao iz dogovora).

[2] Rusi kažu da je bilo uspešno.

[3] Još davno sam napisao zanimljivu pričuo tom kineskom poduhvatu.

[4] Da, to je važan podatak za vojsku, jer se svi plaše da bi posle gađanja (i pogodaka) makar desetak satelita toliko krhotina bilo u orbiti, da bi proračunavanje njihovih orbita bilo nemoguće te bi predstavljale opasnost za nove projektile i 'dobre' satelite, jer svi ti otpaci putuju brzinom od najmanje 7-8 km/s. Recimo, iza kineskog testa, u orbiti se pojavio oblak od ~150.000 (!) većih i manjih krhotina. Slično je bilo i nakon indijskog ASAT testa 2019.

[5] Do sada, licemerna Amerika je ispalila 19 projektila SM-3 u 16 različitih prilika, što je rezultiralo sa 16 uspešnih presretanja. U cilju testiranja, gađali su jedan svoj pokvareni satelit i to u rezervoar (uspešno!), i pokazali do sada najveću preciznost tehnologije za odbranu od balističkih raketa.
  Možda je zanimljivo da kažem da su kopnene verzije SM-3 ('Aegis Ashore') planirane da budu razmeštene u Poljsku (24 kom.) i u Rumuniju (na samu granicu sa Srbijom!), a Hilari je prilikom potpisivanja ugovora izjavila da su 'rakete okrenute ka Iranu i da nemaju veze s Rusijom'. Potencijalni kupci su i Turska, Belgija i Holandija.

[6] Deo US Ministarstva odbrane zadužen za raznoj slojevite odbrane (layered defence) od balističkih raketa. Bazu im je još 1983. udario Regan, a u razvoj su uključeni svi: nacionalne laboratorije, univerziteti, industrija itd. Odgovorni su a sve bitnije američke projektile i sisteme za koje si čuo: Patriot PAC-3Aegis BMDTHAADGround-Based Midcourse Defense, uključujući i Multiple KillVehicle i novije Multi-Object Kill VehicleKinetic Energy Interceptor i Airborne Laser.

[7] Koga ova tema intrigira, možda će mu pomoći da i pročita i ovo.

[8] Na osnovu savladanih tehnologija, NASA je napravila par satelita koji su učestvovali u lunarnoj misiji 'GRAIL'.

[9] Većina zna ovaj program kao program za odbranu Zemlje od asteroida. Oni će trebati da primene tehniku kinetičkog impaktora čime bi promenili putanju asteroida. Naravno, do pojave takvog objekta, dobro će doći ruski i kineski vojni sateliti.

[10] DARPA – Defense Advanced Research Projects Agency – primarni pogon Pentagona za istraživanja i razvoj.

[11] Zapad je kritikovao Ruse jer je 2017. prošao blizu francusko-talijanskom satelitu za vezu vojnih snaga i spasilačke službe. Naravno, Rogozin je izjavio da Ruska federacija ne poseduje satelite za obaranje kosmičkih aparata drugih zemalja (Sic!)

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...