Astronautika: misije

Predstoji li nam potpuni preobražaj svega što znamo o utrci ka nebesima?!

Hladnoratovska era nakon WWII bila je poprilično jasna po pitanju nadmetanja u svemirskim istraživanjima. Postojale su dvije supersile, Sovjetski savez i Sjedinjene Američke Države. Javno nadmetanje u svemirskim tehnologijama bilo je (samo?!) paravan za geopolitičke i vojno-tehnološke igre van dosega medija i javnosti.

Danas svijet izgleda znatno drugačije. Kako će izgledati sutra znati ćemo kada se završe strateška preslagivanja tko je čiji i što je čije između Ruske Federacije, Sjedinjenih Američkih Država i Narodne Republika Kine.

Svemir, on se potpuno promijenio. Rakete koje su sposobne dosegnuti orbitu pa čak lansirati letjelice u međuplanetarni prostor dostupne su, ili će u najskorije vrijeme biti dostupne, desecima država, privatnih tvrtki čak i malim organizacijama. Svemirske robotičke misije posvuda su, teško ih je čak i samo ispratiti, kamo li detaljno ih opisivati i pratiti na putešestvijama. Privatni svemirski brodovi su stvarnost, uskoro i privatne svemirske postaje, pored danas znanih ISS i CSS. 

Istarska privatna tvrtka, Vidulini Aerospace d.d. u osnivanju (ex AUV) u svemiru ima dva femtosatelita;  ALBUS, uz subsatelit MIRNA te ZEMLJA. Nezamislivo prije samo koje desetljeće, toliko nas vremena dijeli i od posljednjih ljudskih stopa na drugom nebeskom tijelu.Ljudske misije ka Mjesecu i Marsu u skoroj budućnosti rezervirane samo za najjače “igrače”. Amerikanci su tu medijski prednjačili, tehnološki su odradili popriličnu dionicu puta do nove “zastave koja vijori”. Rusi i Kinezi su poslovično suzdržani, tajanstveni, dostupne informacije su često razumljive tek post factum.

Strateška geopolitika je ta koja je iznjedrila svemirske programe kao nusproizvod utrke u naoružanju. Upravo je obzanjen novi američki buđet za NASA. Kratko - smanjeni su izdaci za Artemis – program povratka ljudi na Mjesec! Svemirski brod Starliner, baš kako smo mi ranije najavljivali, a sada je i službeno obznanjeno, zbog novih problema neće ponovo u svemir najranije do ljeta 2026. Predsjednik SAD i vlasnik SpaceX-a odnedavno su na ratnoj nozi. Nastave li u tom smjeru SpaceX  bi se mogao “povući” iz svemirske utrke. To bi amerikance, europljane, kanađane, japance ostavilo na jedinom sigurnom igraču koji može opsluživati ISS – Ruskoj Federaciji (ROSCOSMOS), s kojom su isti u poprilično zategnutim odnosima. Karma je zeznuta stvar. Elon Musk i Vladimir Putin imaju samo lijepe riječi jedan spram drugoga, a ni Kinezi nisu gadljivi na transfer tehnologija.

Admiral Domazet Lošo je onomad rekao kako nakon komandno-štabne vježbe Korona virusa ništa više nije nemoguće. Zamislimo tako potpuni rašomon u utrci ka nebesima u kojima bi SpaceX zajedno s Rusima i Kinezima poslao ljude na Mjesec i Mars. Kakav bi to Kopernikanski obrat nastao u području Keplerovih zakona.

Naravoučenije iz ovih paralelnih sigulariteta glasi; Strateški put u svemi mora voditi država, država čija politika donosi odluke za danas i sutra, čija politika zna ciljeve za deset, dvadeset i barem pedeset godina u budućnosti.