Astronautika: misije

Raport o konstruktorskom napretku četiri misije: ’ExoMars TGO’, ’InSight’, ’OSIRIS-Rex’ i ’BepiColombo’.

2015. godine zakazano je malo deep-space lansiranja, ali već sada se zna da će 2016. biti obeležena sa tri lansiranja, koje će pratiti i četvrto početkom 2017. To je lepo prikazano u uvek zanimljivoj tabeli Olafa Frohna “Šta ima novo u solarnom sistemu”. “ExoMars Trace Gas Orbiter” i njegov saputnik, sletni demonstrator “Schiaparelli”, napreduju ka svom lansiranju u januaru; “InSight” će biti spreman za mart; “OSIRIS-Rex” za septembar, a trostuka letilica “BepiColombo” za januar. Kako se priča, uz ove četiri priprema se lansiranje još 8 ili 9 letilica. (Nisam siguran da li li se “OSIRIS-Rexova” kapsula za povraćaj uzoraka računa kao posebna letilica, pa zato nisam siguran u tačan broj).

Misije2015

Dijagram „What’s Up In the Solar System“, koji se apgrejduje jednom mesečno, sadrži i link prethodnih dijagrama

Meni je oduvek bilo cool da posmatram bejbi-slike letilica – fotografije mašina u fazi montaže[1]. One spadaju u red najnaprednijih tehnologija koje ljudski rod daje, a svaka od njih je napravljena ručno i unikatno. Bez izuzetka, radi se o visokoj tehnologiji u čije kreiranje su uključeni vrhunski stručnjaci. Hajde da pogledamo nekoliko svežih slika beba koje će biti lansirane naredne godine.

Prvo da predstavim “ExoMars Trace Gas Orbiter” (TGO) i “Schiaparelli”, i njihov prvi susret. Za ovakve događaje američki kosmički inženjeri koriste izraz “spajanje”[2], ali pošto ovde sigurno neće biti ploda, izraz je po meni potpuno neprikladan! Na ESA-inom vebsajtu možeš da vidiš i ostale fotografije prilikom spajanja, a ovde je i video. Najnovije slike prikazuju “ExoMars TGO” i “Schiaparelli” prilikom vibracionih testova. U međuvremenu, priprema se “čista soba” u kojoj će biti sastavljan “ExoMars” rover; o čemu je na BBC-ju pričao Jonathan Amos. Napavno, pošto je ovo trebalo da bude evropsko-ruska misija, postoji velika zabrinutost u vezi nedavnog pada “Protona” i šta to znači za lansiranje “ExoMarsa”; Paul Suthers priča priču o tome. Kako ja vidim trenutnu političku situaciju, ova misija ima male šanse da poleti ako se bude vezala za Putinovu raketu. Baš me zanima konačni ishod.

misije 2

Spajanje lendera “Schiaparelli” i orbitera “ExoMars”. “Schiaparelli”, poznat još i kao “Entry, Descent and Landing Demonstrator Module” (EDM), spušta se na “Trace Fas Orbiter” (TGO) kranom u kanskoj hali “Thales Alenia Space” (Francuska) 11. aprila 2015, tokom priprema za njihovo objedinjavanje.

 

Sledeći za lansiranje je “InSight”. ‘Lockheed Martin’ je objavio da je sastavljanje “InSighta” završeno, a JPL da su započeta testiranja. To je prilično zahtevna faza i treba čestitati čitavom timu! Potrebno je proći još puno ispitivanja pre nego što sonda bude transportovanja u Vazduhoplovnu bazu Vandenberg radi lansiranja. Ipak, divno je videti da je letilica potpuno sklopljena.

Misije 4

“InSight” potpuno sastavljen. Na ovoj slici od 30. aprila 2015. inženjeri i tehničari “Lockheed Martina” testiraju solarne panele lendera. Vidi se konfiguracija koja će se spustiti na površinu Marsa.

Ima još mnogo slika u JPL-ovoj priči. Naročito mi se dopada ona na kojoj inženjeri prave “InSightov” mali termički štit; to liči kao da prave kulu od peska na pčelinjoj košnici. Takođe, dopada mi se i ova fotografija sa testiranja “InSightovog” padobrana u istoj fabrici u kojoj je testiran “Curiosityjev” gigantski padobran sličnog dizajna.

Misije 6

Gradnja “InSightovog” termo-štita. Na ovom snimku od februara 2015. iz čiste sobe u “Lockheed Martinovoj” kosmičkoj hali, specijalisti prave termički štit koji će zaštiti Nasinu letilicu “InSight” tolom leta kroz Marsovu atmosferu.

Misije 5

Sledeći je “OSIRIS-Rex”. Čitav proces razvoja misije mogao je da se prati na blogu Dantea Lauretta, ali ovde su prikazane najnovije slike, koje prikazuju ne samo samu letilicu već i ljude koji učestvuju u njenoj gradnji:

“OSIRIS-Rex” SRC tim, koji nastavlja da daje svoj ogromni doprinos prilikom gradnje povratne kapsule (SRC).

Konačno, tu je “BepiColombo”, koji je originalno bio predviđen za lansiranje 2016. godine, ali sada je start pomeren za januar 2017.. Uprkos dvostrukom imenu, “BepiColombo” ustvari sadrži tri letilice: ESA-in “Mercury Planetary Orbiter”, JAXA-in “Mercury Magnetospheric Orbiter” i ESA-in “Mercury Transfer Module”, zadužen za donošenje dva orbitera do cilja. Najnovija vest od prošlog meseca je da je “Mercury Magnetospheric Orbiter” stigao u halu za montažu; ovde je prikazan sa “protoletnim modelom” transfernog modula. Merkurova letilica će biti i bukvalno sjajna, jer će čitav korpus biti pokriven ogledalima da bi smanjio toplotu koju bi apsorbovao u blizini Sunca.

Misije 8

Letni model “BepiColombo Mercury Magnetospheric Orbitera” (MMO), koji je stigao u ESA-in Evropski Kosmički Istraživački Centar u Holandiji u aprilu 2015. MMO je spreman za montažu. MMO adapter (na žutom stolu) vidi se u pozadini. Veliki disk na vrhu letilice je glavna antena, koja će biti korišćena za slanje podataka na Zemlju. Protoletmi model “Mercury Transfer Modula” (MTM) vidi se desno. MTM će stvarati solar-električnu propulziju letilici tokom putovanja do Merkura.

Vrlo je uzbudljivo videti da su svi delovi “BepiColomba” spojeni zajedno, ne samo zbog toga što očajnički želimo da pošaljemo novu letilicu ka unutrašnjem solarnom sistemu sada kad tamo više nema “MESSENGER-a”. Ono što je zanimljivo to je da JAXA i ESA uspešno sarađuju. ESA ima uspeha u deep-space misijama (što nekako izmiče JAXA-i), dok JAXA ima nedostižnu kreativnost u dizajniranju kosmičkih letilica. Već smo na primeru “Cassini-Huygens” videli koliko kooperacija agencija može da bude uspešna, ali i prilično trnovita, jer je NASA iznenada i prepotentno prekinulka saradnju sa ESA na misiji “ExoMars” i zajednički planiranoj misiji na Jupiter. Ja lično puno očekujem od saradnje Japanaca i Evropljana na misiji “BepiColombo”, jer očekujem da dokažu da takva saradnja donosi veće benefite od odvojenih “jednoagencijskih” misija.

 


[1] Dok ovo pišem, Zorkić još nije okačio opširni text o montaži kosmičkih letilica, gde sam na primeru tri različite misije objasnio svu složenost ali i lepotu sastavljanja, tj. montaće letilica.

[2] Radi se o igri reči, jer kolokvijalno engl. „mating“ označava sexualni odnos.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 13 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...