U našem nebeskom okružju stalno proljeću manje ili veće nebeske stijene. Zemljina atmsfera „apsorbira“ većinu udara obzirom manji objekti u cijelosti izgore pri ulasku u atmosferu, no udare trpi i naš prirodni satelit a što je vidljivo po mnogobrojnim kraterima, svojevrsnim svjedocima prošlosti.

Nedavno (17. marta) su kamere iz NASAina programa opažanja udara asteroida u Mjesec zabilježile najsjaniji bljesak na Mjesecu uzrokovan udarom asteroida, a prema izračunima ekvivalent energije udara bio je reda veličine pet tona TNT. Izračunato je kako je ovaj udar načinio novi krater na Mjesecu promjera preko 20 m. Kada se NASAina letjelica LRO nađe na povoljnoj putanji krater će lako biti identificiran uspoređujući priješnje i nove snimke. Bill Cooke iz NASA kaže kako je udar bio sjajan poput zvijezde četvrte magnitude i da je mogao biti uočen čak i golim okom. Smatra se kako nije riječ o nasumičnom, izoliranom slučaju već o prolasku skupine manjih asteroida u našoj neposrednoj blizini obzirom su „all sky“ kamere iznad SAD te iste noći zabilježile nekoliko sjajnih meteora koji se proračunski dovode u vezu s događajem na Mjesecu. Od početka programa praćenja udara asteroida u Mjesec (2005.) zabilježeno je preko 300 situacija, a događaj od 17. marta najmarkantniji je od njih.

Izučavanje udara u Mjesec i „kartografiranje Mjesečevog meteorskog kalendara“ te mehanike i dinamike udara u Mjesečevo tlo od iznimne su važnosti za planiranje ljudskih misija i naseobina na Mjesecu.