Astronautika: misije

Krilate pilotirane letjelice u novom-starom ruhu

Sjećate li se letova američkih space shuttle-ova? Bruce Willisova spašavanja svijeta pomoću dva takva raketoplana. Krilate, vizualno primamljive, letjelice s višečlanom posadom, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bile su „tehnološki hit”. Ondašnji Sovjetski savez paralelno je razvijao i razvio „Orbitalni kompleks”. Njihov prvijenac „Buran” poletio je u potpuno automatiziranu uspješnu misiju, nikad niti jedan drugi raketoplan nije poletio, letio ili sletio bez posade. Nažalost zbog raspada SSSR-a to je bio prvi i zadnji let raketoplana s istočne strane Željezne zavjese. U međuvremenu europljani okupljeni u ESA krenuli su s radom na  manjoj inačici, čiji je prvi primjerak nazvan Heres, on nikada nije kompletiran, odustalo se još na samom startu zbog enormnih troškova. Jedino su američki raketoplani, njih ukupno pet, tijekom nešto više od trideset godina letova obavili preko stotinu i trideset misija. Dvije katastrofe, četrnaestero astronauta, poginulo je u nečem što je na papiru izgledalo kao savršen sustav u stvarnosti se pokazalo kao opasan i iznimno kompliciran način da ljudi odu u svemir. Era raketoplana završila je u srpnju 2011., slijetanjem raketoplana Atlantis u misiji STS-135.

Svemirski letači, astronauti, kozmonauti, taikonauti i dan danas u svemir lete tehnologijom iz ere Soyuza i Apolla, artefaktima iz sredine šesdesetih godina prošlog stoljeća. Pokazalo se to kao najučinkovitije i najsigurnije. Raketoplani su postali povijest...

Kinezi ne misle tako. Njihov krilati orbitalni brod "Shenlong", upravo leti iznad naših glava, istina bez posade. No samo je pitanje vremena kada će put orbite krenuti tehnička tvorevina načinjena temeljem sinteze sovjetskih i američkih iskustava te dodatnom razvoju. Još je nekoliko zemalja izrazilo interes za programe krilatih svemirskih brodova, sposobnih da u orbitu ponesu ljude te ih sigurno vrate na Zemlju. Ruska Federacija, Japan, Indija, Kina, SAD... svima se koncept raketoplana dopada. Moguće dolazi vrijeme kada su tehnička ograničenja projekata „space shuttle” i „orbitalni kompleks” napretkom znanosti i tehnike prevaziđena te ćemo u desetljećima koja dolaze nanovo vidjeti neke nove raketoplane kako pune kino-dvorane te redovno prevoze ljude na misije u Zemljinoj orbiti, do Mjeseca, možda i Marsa. 

Raketoplani pružaju komoditet svemirskim letačima, omogućavaju servisne misije u orbiti, jako lijepo izgledaju u medijima, „jedini” njihov problem je izuzetna tehnička složenost i skupoća programa. Ipak, danas kad sjednemo u naše automobile u dijapazonu mogućnosti kućnog proračuna mi zapravo upravljamo tehnologijom koja je prije par desetljeća bila teško zamisliva čak i za znanstvenu fantastiku. Vrijeme će pokazati... U međuvremenu kineski raketopan leti i iznad naših krajeva, još „samo” nedostaje inačica s posadom.