The Kessler syndrome - will space debris trap us on planet Earth?
Keslerov sindrom predstavlja hipotetički scenario gde bi velika količina svemirskog otpada mogla da izazove katastrofalnu lančanu reakciju uništenja satelita, koja bi nisku Zemljinu orbitu učinila nenastanjivom za satelite i svemirske stanice sa ljudskom posadom u periodu od nekoliko vekova do nekoliko hiljada godina. U ovom videu ćemo otkriti koliko je stvarna opasnost od Kesslerovog sindroma i videćemo neke od predloženih načina za sprečavanje ovog scenarija.Glas je na našem jeziku.
Astronomi su pomoću NASA-inog Svemirskog teleskopa Hubble po prvi put neposredno izmjerili masu jednog samostalnog, izoliranog bijelog patuljka - preživjele jezgre jedne dogorjele zvijezde slične Suncu
CPD-29 2176 je primer binarnog sistema zvezda, na oko 11 400 svetlosnih godina od Zemlje koji može da pokrene kilonovu, ultra-snažnu eksploziju. Smatra se da postoji samo oko 10 takvih sistema u Mlečnom putu.
Kometa 96P/Machholz je kratkoperiodična kometa koja prilazi veoma blizu Sunca. Astronom amater Donald Machholz (1952–2022) otkrio je kometu 12. maja 1986. na vrhu Loma Prieta, u centralnoj Kaliforniji (SAD), koristeći dvogled od 130 milimetara.
Ovo je vrlo zanimljivo pitanje. Zapravo sve u vezi nastanka svemira spada u najznačajnija i najzanimljivija pitanja koja postoje. Sam proces dolaska do odgovora ima istoriju dugu više od jednog veka – ako ne računamo na razne pretpostavke koje su postavljane još u rano vreme, tj. od starih Grka.
Eta Karine je gigant među gigantima. U celoj galaksiji takvih zvezda ima svega nekoliko desetina (prema skoro 400 milijardi drugih). Da se nalazi na mestu Sunca, progutala bi sve planete zaključno sa Jupiterom. Njen prečnik iznosi 11 astronomskih jedinica, što je preko jednu i po milijarde kilometara. Sija pet miliona puta sjajnije od Sunca, a oko sebe se obrće brzinom koja dostiže 90% od teorijskog maksimuma. Eta Karine spada u najmasivnije zvezde u čitavom univerzumu. Da je malo veća već ne bi bila moguća.
Novo otkriće na Marsu će mnoge obradovati i razveseliti. Na susednoj planeti Nasin orbiter Reconnaissance, koji od 2006. godine obleće Mars i snima njegovu površinu, ovog puta je poslao snimak reljefa koji iz daleka, iz pozicije kamere letelice, liči na glavu medveda.
Ovako: uzmete 600 miliona tona vodonika i termički ga obradite na oko 10 miliona stepeni ili više. Posle kuvanja ostane vam 596 miliona tona helijuma, a ostalo, 4 miliona, ispari. Mislim, to što ispari je suva energija. Tako je bar u Suncu. Sunce svake sekunde isporuči u prostor toliku energiju od koje samo delić, nekoliko milijarditih delova, dospe do Zemlje i od te energije mi živimo. Mi, čitav živi svet planete.