Astronautika: misije

Amerika lansirala orijaški špijunski satelit „Orion 9“ („Delta IV Heavy“)

Ne lansira se svakog dana “Delta IV Heavy”, najsnažnija raketa trenutno u upotrebi na svetu. Poslednji put to je bilo pre skoro dve godine, kada je pokrenuta Misija EFT-1 sa prvom Nasinom kapsulom “Orion”. Ovog puta upotrebljena je za lansiranje verovatno najvećeg satelita ikad poslatog u orbitu. Nova misija (D-374) startovala je sa rampe SLC-37B na Cape Canaveralu 11. juna 2016. u 17:51 UTC. Teret je bio supertajni špijunski satelit NROL-37 (USA 268), koji je izgleda bio deveti po redu iz serije satelita “Orion” – koincidencija sa brojem u imenu je slučajnost – namenjen elektronskom špijuniranju Rusije sa geostacionarne orbite. Da bi obavio svoj zadatak, satelit ima ogromnu rasklopivu antenu prečnika 100 metara. To je po veličini skoro jednako Međunarodnoj orbitnoj stanici (ISS). 

ss1

Lansiranje „NROL 37“.

Misija je obeležilo deveto lansiranje rakete „Delta IV Heavy“ i drugo njene poboljšane verzije. Ovo je bilo 36. lansiranje neke rakete u orbitu ove godine. Lansiranje je originalno bilo planirano za 4. jun, ali je pomereno zbog određenih problema sa satelitom.

„NROL 37“

„NROL 37“ (USA 268) je vojni geostacionarni satelit pod kontrolom državne agencije za špijunažu NRO[1] (National Reconnaissance Office). Njegovi zadaci i konstrukcija su, normalno, tajna, ali analitičari veruju da se radi o devetom primerku špijunskih satelita serije „Orion“. Geostacionarni sateliti za elektronsku špijunažu (ELINT-SIGINT) sposobni su da direktno presreću vojne i civilne komunikacije drugih zemalja ili rivalskih organizacija u Sjedinjenim državama. Za tu svrhu sateliti poseduju kružni radio-reflektujući tanjir antene enormne veličine koja dostiže i sto metara u prečniku! Da bi špijunirali signale koji potiču iz Rusije ili Kine (posebno telemetrije projektila i vojnih sistema), većina satelita se nalazi u geostacionarnoj orbiti iznad azijskog kontinenta. Uprkos ogronmih dimenzija, masa satelita „Oriona“ nikad ne premašuje 14 tona.

 ss2

Mogući izgled satelita klase „Orion“ sa džinovskom antenom. Ranije satelite na sličnim misijama, serije Rhyolite/Aquacade, proizvodi korporacija “TRW Inc.” (oni prave i nuklearne projektile), ali ko proizvodi “Orione” ne zna se.

Sateliti serije „Orion“ su sve donedavno bili poznati pod imenom „Mentor“ ili „Advanced Magnum“, ali nakon curenja informacija koje je 2013. godine izazvao Edward Snowden otkriveno je da je pravo ime ove serije „Orion“. „Orion 9“, kao i „Orion 8“, lansirani su unapređenom i mnogo jačom verzijom rakete „Delta IVH“, tako da su oba satelita možda naprednija ili modifikovana. Ono što znamo to je da su „Orion 1 i 2“ bili različiti – u kojoj meri ne zna se, jer su bili lansirani uz pomoć spejs šatla „Discovery“, te se ponekad prvi naziva „Magnum“ a drugi „Advanced Orion“.

Orion“ sateliti se kontrolišu iz australijske stanice Pine Gap (zvanično, Joint Defense Facility Pine Gap), ili iz vazduhoplovne baze Menwith Hill Hill, u V. Britaniji. Sjedinjene države takođe koriste mrežu satelita za elektronsko špijuniranje „Trumpet“ koji se nalaze bliže Zemlji na manjoj visini orbita tima Molnija, čime je osigurano bolje pokrivanje arktičkog regiona[2].

 ss3

Putanje nekih „Orion“ satelita.

 ss4

Instalacije u Pine Gapu, odakle se prati i analizira rad nekih satelita „Orion“.

 ss5

Poster misije u ULA.

 ss6

Poster misije u USAF.

„Orion“ sateliti:

  • „Orion 1“ (USA-8): lansiran 24. januara 1985. u misiji STS-51 šatla „Discovery“. Do 2013. je bio lociran na geografskoj dužini od 82°, ali sada više nije u upotrebi.
  • „Orion 2“ (USA 48): lansiran 23. novembra 1989. u misiji STS-33 šatla „Discovery“. Do 2013. bio lociran na dužini 89,5°, ali više nije u upotrebi.
  • „Orion 3“ (USA 110): lansiran 14. maja 1995. raketom „Titan IV“. Originalno postavljena na dužinu 90°, ali je od 2009. premešten na 126,9°.
  • „Orion 4“ (USA 139/NROL 6): lansiran „Titanom IV“ 9. maja 1998.
  • „Orion 5“ (USA 171/NROL 19): lansiran „Titanom IV“ 9. septembra 2003. Nalazi se od 2011. na poziciji 68°.
  • „Orion 6“ (USA 202/NROL 26): lansiran „Titanom IV Heavy“ 18. januara 2009.
  • „Orion 7“ (USA 223/NROL 32): lansiran „Titanom IV Heavy“ 21. novembra 2010. Nalazio se na 95,6°.
  • „Orion 8“ (USA 237/NROL 15): lansiran poboljšanom raketom „Titan IV Heavy“ 29. juna 2012.
  • „Orion 9“ (USA 268/NROL 37): lansiran 11. juma 2016. raketom „Delta IV Heavy“.

Poboljšana „Delata IV Heavy“

Poboljšana „Delta IVH“ ili „Delta IVHU“ je 2,5-stepena raketa sposobna da u nisku orbitu podigne 28,8 tona, ili 14,2 tone na geostacionarnu transfernu orbitu. Ove brojke je čine raketom sa najvećom nosivošću u upotrebi na svetu i jedinom koja koristi vodonik i tečni kiseonik u svim stepenima.

Prilikom lansiranja ima težinu od 732 tone i dužinu od 71,65 metara. Konstruisao ju je „Boeing“ još devedesetih godina za EELV program, mada je danas njeno korišćenje u rukama kompanije „ULA“ (United Launch Alliance). Poboljšana verzija ove rakete je predstavljena tržištu 2012. godine i koristi nove motore RS-68A.

ss7

ss8  

Drugi stepeni DCSS rakete „Delta IV Heavy“. Prečnik stepena je 5,1 m a dužina 13,7 m.

ss9 

Verzije rakete „Delta IV“. Mogu biti lansiranje ili sa Floride ili iz Kalifornije.

 ss10

Servisni toranj „Delte IV Heavy“.

ss11 

Profil tipične misije na GTO lansirane sa Floride.

 

Integracija satelita i rakete

ss12

 


[1] Pre dve godine sam napisao vrlo zanimljivu priču o ovoj agenciji AMERIČKA ISTRAŽIVAČKA SLUŽBA - NRO, najviše zato što su im glavni alat sateliti i slične sprave, a i zato što su Nasi pokloniji tako moćna ogledala za teleskop da su ovi pali u nesvest. Ispostavilo se da NRO to poklanja zato što im je ta oprema već zastarela te time i nepotrebna. NASA je odmah napravila teleskop WHIRST.

  NRO je samo jedna od 17 (!) špijunskih agencija u SAD, ali bode oči da ima najveći budžet od svih (milijarde zvanično, a makar još toliko tajno), i da za njih rade desetine hiljada kompanija i firmi u SAD.

[2] To je koridor kojim ruskim raketama treba najmanje vremena da stignu do teritorije SAD. (prim.prev.)

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Miki said More
    Aha, ok, ovako se pojavljuje. Može se... 1 dan ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    Hmmm, ovako treba da se vidi: settings... 1 dan ranije
  • Miki said More
    Zbog čega se kod mene ne pojavljuje... 1 dan ranije
  • Baki said More
    Dobar izbor. Popularno rečeno... 1 dan ranije
  • Baki said More
    “Postoji jedna čudna kontradikcija: u... 2 dana ranije

Foto...