Udar koji nismo vidjeli

Nerijetko razmišljamo kako o svim znanstveno važnim stvarima na svijetu i bližoj okolici netko, negdje vodi brigu. Tako i u svijetu galaktika, zvijezda, planeta… Astronomi imaju zvjezdarnice i opažaju sve što se događa iznad oblaka. Novi, veliki krater na Mjesecu, nanovo, pokazuje kako nam i važne stvari često promaknu. Naša sigurnost je u pitanju.

Negdje između 11. travnja i 22. svibnja 2024. nešto je veliko pogodilo naš prirodni satelit. Udar je bio snage nekoliko atomskih bombi bačenih od strane od strane pobjednika II svjetskog rada (SAD) na poraženog supranika (Japan). Mjesec je dobio novi krater promjera gotovo 250m i dubine gotovo pedeset metara. Događaj koji je bljesnuo poput sjaja Venere na površini Mjeseca nitko nije opazio. Da li se radilo o kometi ili asteroidu, zasad nema odgovora.

Astronomi su tek sada, naknadnom obradom fotografija NASAine robotičke letjelice LRO, otkrili krater koji spada u kategoriju događanja „jednom u stotinjak godina“. Zapravo novi krater uočen je 24.10.2025., rutinskom obradom fotografija. Informacije u medijima su krenule prije nekoliko dana. Nova formacija na dobila je naziv McGetchin krater, u čast znanstvenika Thomasa McGetchina, pionira geoloških i vulkanoloških istraživanja Mjeseca. Izbačeni materijal nakon udara nepoznatog nebeskog tijela uočava se desetinama kilometara uokolo kratera. 

Problem da nismo uočili sam trenutak udara „nečega“ u Mjesec je ozbiljan. Još je veći problem što se radilo u ne baš malom nebeskom tijelu koje također nismo uočili dok se približavalo našem prirodnom satelitu. Da se isto nebesko tijelo susrelo s Zemljom zasigurno bi došlo do globalnog događaja o kojemu bi ama baš sva sila medija izvještavala tjednima. Da se takav udar pozicionirao na urbani lokalitet došlo bi do materijalnih razaranja, vjerojatno i ljudskih žrtava. Bio bi to povijesni događaj! 

Praćenje udara u Mjesec primarna je zadaća LRO (Lunar Reconnaissance Orbiter) koji od 2009. istražuje što se događa na njegovoj površini. U punih sedamnaest godina rada opaženo je preko tisuću udara i preko 100.000 promjena Mjesečeve površine. U prosjeku svake se godine dogodi gotovo stotinu i pedeset udara manjih tijela u Mjesec koji na njemu ostavljaju „ožiljke“ promjera do desetak metara. Praćenje i razumijevanje učestalosti i intenziteta udara od krucijalne je važnosti za planiranje robotičkih i ljudskih nastambi, života ljudi u Mjesečevim bazama budućnosti. Čini se da će naši gradovi tamo gore morati nalikovati bunkerima, odnosno biti smješteni ispod Mjeseca, ovdje bi rekli „ispod zemlje“.