...Daleke zvezde namigujući trepere na vedrom noćnom nebu, a na nebeskoj sferi tu su još i Mesec, a i Sunce, nama najbliža zvezda. Sa izuzetkom Sunca, sve što možemo bez instrumenata opaziti na nebu je svetlost.
Svako ko je ikada čistio prozore ili ogledala u kupatilu zna koliko brzo skupljaju prašinu i prljavštinu. Dakle, kako Evropska južna opservatorija (ESO) održava džinovska ogledala svojih teleskopa čistima i sjajnim - usred pustinje?
Brzina svetla je velika, čak i suviše za Zemlju. Uzmite najveću dužinu na planeti, od jedne do te iste tačke oko ekvatora. To je Zemljin obim. Za jednu sekundu - za samo jednu jedinu sekundu - svetlosni zrak pređe taj put više od sedam puta! Jer brzina svetlosti je trista hiljada kilometara u sekundi! (zapravo: 299 792 458 m/s, ako kome baš treba malo preciznije), a obim planete na polutaru je 40.075 kilometara.
Ako naši čitaoci već ne mogu da otputuju na druge planete, bar mogu da se pripreme za to (mi smo lideri u regionu!) Da bi videli Sunce, dovoljno nam je da pogledamo kroz prozor i vidimo zvezdu udaljenu 150 miliona km. Ali kako se Sunce vidi sa drugih planeta?
''Fizičar rok-zvezda'' Brian Cox govori o svom radu na Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u. Dok razgovara o važnoj nauci na simpatičan, pristupačan način, Cox nas vodi u obilazak ovog ogromnog projekta.