U prošloj priči sam nedavno pisao o rađanju projekta Međunarodne lunarne istraživačke stanice Rusije i Kine. U principu, usprkos velikim naslovima, projekt je zamišljen kao pomalo sterilna inicijativa u kojoj se okupljaju, ali ne i spajaju, različiti predlozi za bespilotne lunarne misije obe zemlje. Uprkos svemu, nije baš jasno hoće li se projekt konsolidovati ili će u roku od nekoliko meseci biti prebačen u background. Danas možemo reći da se radi o prvom slučaju, iako s nijansama. Zapravo, 'Roskosmos' i CNSA su predstavili u St. Peterburgu malo detaljniji plan za lunarnu stanicu, nazvanu ILRS (International Lunar Research Station) na engleskom jeziku, odn. MNLS na ruskom (Международная Научная Лунная Станция), odn Guójì Yuèqiún Kēyán Zhàn (月球 科研站) na mandarinskom.
Kina i Rusija su potpisale sporazum o saradnji u istraživanju Meseca. Za razliku od drugih nedavnih bilateralnih obaveza, čini se da se ovog puta suočavamo sa solidnijim paktom i dubljim planovima od prethodnih inicijativa, koje nisu išle dalje od puke izjave o namerama. Pa, hoćemo li uskoro da gledamo lunarne baze s Kinezima i Rusima kako hodaju po Mesecu? Ne tako brzo. Sporazum potpisan između Dmitrija Rogozina i Zhang Kejiana u proncipu je namenjen bespilotnim misijama. Tačnije, reč je o stvaranju Međunarodne lunarne naučne stanice, MNLS prema njenoj skraćenici na ruskom jeziku (Международная Научная Лунная Станция) ili Guójì Yuèqiú Kēyán Zhàn (国际 月球科研 站) na mandarinskom. MNLS će biti 'eksperimentalni istraživački kompleks' bez posade koji će se nalaziti u Mesečevoj orbiti i/ili na površini našeg satelita i koji će poslužiti kao put za buduće misije s ljudskom posadom.
Iako je robot 'InSight' već gotovo 1000 dana na Marsu, o njemu se već dugo ne čuje ništa. Očigledno je u toku estradizacija kosmosa: roveri, roveri, roveri, garnirano sa dronom i kosmikkom trkom SAD vs Kina. Malo mi je muka od toga. Očigledno da postojui samo oono što objavljuje TV. Nauka? Šta to beše?. A 'InSight' baš strogo naučna misija, što joj uostalom kaže i pun naziv: Istraživač unutrašnjosti [Marsa] uz pomoć istraživanja seizmike, geodezije i prenošenja toplote.
Japanski astronom Seiji Ueda uočio je 12. lipnja 2021. godine da se u zviježđu Herkula pojavila nova. Sjaj joj je bio 8,4m i u roku od 2 i pol sata porastao je za dvije veličine, na 6,2m. Do 13. lipnja sjaj joj je polako blijedio pa je pao na preko 7,5m. U trenutku kada sam ju ja snimao, njezin sjaj je dodatno pao i bio je 8,4m. Ona je u dosegu dvogleda i malih teleskopa pa ju se može vidjeti i bez velikih astronomskih instrumenata. Zbog prirode procesa koji se odvijaju, njezin sjaj je primjetno ružičaste boje. Dok sam ju snimao, to je bila prva karakteristika koju sam primijetio. Prekrasna lijepa ružičasta boja. Ona je posljedica emisije dijela spektra koji zrači užareni vodikov plin. No, krenimo redom.
Prošlo je preko dvadeset godina otkako smo izbliza vidjeli najveći mesec u Sunčevom sistemu, svet veći od planete Merkur. Suša novih slika okončana je 7. juna 2021, kada je Nasina sonda 'Junona' ('Juno') proletela na 1038 km od Ganimeda brzinom od 19 km/s. To je najbliži susret s ovim gigantskim satelitom od 20. maja 2000. godine, kada je sonda 'Galileo' pretposljednji fly-by iznad ovog Jovijanskog meseca. Istina je da niko nije očekivao da će slike biti nešto o čemu treba pisati kući. Kao što je poznato, 'Junona' nosi vrlo jednostavnu kameru, JunoCam, dodatu u poslednjem trenutku radi public relations razloga. Iako su poslednje slike Jupitera daleko premašile očekivanja, Ganimed je manja meta i nije se očekivalo ništa spektakularno. Međutim,slike su nas sve iznenadile svojom ogromnom rezolucijom. Jelena, samo za tebe, Ganimed, dve decenije nakon što smo ga poslednji put videli izbliza: