Svemirski teleskop "Habl" je snimio ovo divnu fotogariju galaktičkog jata. Zatim je uetničko-naučna grupa System Sounds tu sliku pretvorio u sablasnu muziku.
Približava se velika, pedeseta godišnjica sletanja prvog čoveka na Mesec i naš jedini prirodni satelit sve više privlači pažnju i naučnika i šire javnosti. Nema sumnje da su neki događaji dobro isplanirani da se poklope sa velikim jubilejom.
Astronomi su pronašli dokaz po kojem nevidljiva sila naširoko poznata kao tamna energija i prihvaćena kao konstanta zapravo postaje sve jača tokom vremena. Ukoliko dođe do potvrde gore navedenoga, astronomi će biti prinuđeni da ponovo preispitaju osnove na kojima počiva naše saznanje u vezi istorija i strukture vasione.
Stiven Vajnberg, teorijski fizičar, i nobelovac, u svojoj knjizi Prva tri minuta, je još 1977. godine napisao da je „potreba praćenja istorije svemira sve do njenih početaka neodoljiva“. „Od početka moderne nauke u šesnaestom i sedamnaestom veku, fizičari i astronomi su se uvek iznova vraćali na problem porekla svemira.“
Oko mnogih zvezda kruže planete i to znači da postoje milijarde takvih planete, ne zna se tačno koliko. Ali postoje i planete koje nemaju neku svoju matičnu zvezde, koje lutaju međuzvezdanim prostranstvima. Brojem takvih planeta su se bavili astronomi u Lajdenu, u Holandiji.
Prema tome, filteri se mogu podeliti na dve osnovne grupe: (1) filteri za smanjenje ukupnog zračenja, i (2) filteri za smanjenje ili blokiranje zračenja u određenim delovima spektra. Redukcioni i selektivni filteri....
Ortov oblak (Oort cloud) je omotač Sunčevog sistema na ivici gravitacionog uticaja Sunca sastavljen od ledenih objekata. Ime nosi po holandskom astronomu Janu Ortu (1900-1992) koji je dao teorijske osnove za postojanje ovog omotača. Oblak se ponekad zove i Öpik–Oortov oblak (Ernst Öpik /1893-1985/, estonski astronom koji je takođe teoretisao o postojanju ovog oblaka).