Istina, ni astrofizičari još nisu usaglasili svoje stavove o problematici crnih rupa. Prihvatili smo ih kao nešto što egzistira u svemiru, pomažu nam objasniti pojave i događaje no da li i stvarno postoje i jesu li baš tako „crne“ – još uvijek ostaje zagonetka.

sn1979c
Snimak supernove SN 1979C u galaktici M100

Ipak, Daniel Patnaude s Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku kaže kako je, prema njihovim  istraživanja, nova, mlada crna rupa nastala nakon eksplozije supernove zvijezde iz 1979.

Astronom amater Gus Johnson otkrio je te 1979. novu supernovu zvijezdu (SN 1979C) u galaktici M100, „svega“ 50 milijuna svjetlosnih godna udaljenu od nas. Otada astronomi počesto okreću svoje instrumente prema onome što je preostalo od nekada masivne zvijezde (vjerojatno 20 puta masivnije od našeg Sunca). Prema prihvaćenim fizikalnim teorijama nakon eksplozije zvijezda preostala materija urušava se sama u sebe, a u određenim slučajevima dolazi do stvaranja crne rupe.

Smatramo da se upravo to dogodilo, odnosno da se upravo događa nakon eksplozije SN 1979C, kaže Patnaude. Istraživanja pomoću CHANDRA svemirskog teleskopa daju nam za pravo razmišljati kako smo u prilici promatrati stvaranje crne rupe, odnosno njezine prve dane. Ukoliko su naše interpretacije točne ovo je najbliži primjer opažanja nastanka i početka života crne rupe.

supernova
Eksplozija supernove zvijezde očima umjetnika

Iako je masa nekadašnje zvijezde od 20 Sunčevih masa na granici uvjeta hoće li ostaci takve zvijezde proizvesti neutronsku zvijezdu ili pak crnu rupu emisije X zračenja ukazuju kako je prevagnula druga solucija. Doduše nekoliko desetaka godina istraživanja prava je sitnica u bezmjerju vremena i trebati će nam još podataka kako bi bili sigurni. Jedino u što smo potpuno sigurni je datum umiranja zvijezde i početak stvaranja novog objekta u svemiru, kaže Kim Weaver, astrofizičar s Goddard Space Flight Center. Znamo da je objekt star 31. Zemaljsku godinu a mi sada imamo priliku opažati kako se „dijete pretvara u tinejđera“. Za nas je ovo fizika koja se događa u realnom vremenu na zaslonima računala.

Doduše ovo u „realnom vremenu“ moramo uzeti s klasičnom astronomskom rezervom. Naime moramo znati kako je objekt od nas udaljen 50 milijuna svjetlosnih godina te da se ono što mi sada vidimo zapravo odigralo prije 50 milijuna Zemaljskih godina!

 




Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži