Astronautika: misije

Sjećate se uzrečica tipa, „ako neće brdo Muhamedu onda će Muhamed brdu“?! Sličan je princip razmišljanja znanstvenika kojima je Mars u mislima.

Desetljetni je san poslati robota na Mars, uzeti tamošnje uzorke tla, dopremiti ih na Zemlju u laboratorije na analizu. No to je skup, složen i neizvjestan projekt. Neuspjeh takve misije znači odgodu narednog pokušaja za najmanje nekoliko godina. U ovom trenutku na svijetu ne postoji niti jedna projektno-financijski-politički zaokružena misija uzimanja uzoraka Marsova tla i njihova dopremanja na Zemlju. Nekoliko opcionalnih scenarija takve misije moguće je pronaći na internetu. Poneke podrazumijevaju samo slanje Marsova landera s raketom za povratak kapsule s uzorcima na Zemlju, druge u cijelu priču uključuju i po nekoliko letjelica od kojih bi jedna dopremila rover a druga dvije godine kasnije lander s povratnim modulom...itd.

Steve Squyres iz istraživačkog tima MER rovera kaže kako bi to bilo iznimno teško, zahtjevno i neizvjesno. S druge strane zašto se toliko „mučiti“? Craig Venter koji se bavi istraživanjima ljudskog genoma te Jonathan Rothberg osnivač privatne tvrtke za DNA istraživanja (Ion Torrent) predlažu da se na Mars pošalje inačica njihova stroja za izdvajanje i analizu DNA. „Neka stroj tamo odradi ono što bi mi odradili ovdje na Zemlji u laboratorijama. Biti će brže, jeftinije, jednostavnije a i dobiti ćemo odgovor je li na Marsu ikada bilo života“, kaže Rothberg. Cijeli uređaj težio bi svega 3 kilograma, uz nevelike dimenzije bez problema ga se može postaviti kao dio opreme na neki od budućih Mars rovera ili landera a to je znatno prihvatljivije od velike avanture dopremanja uzoraka s Marsa na Zemlju koja se ionako neće realizirati do 2025.-2030. Prođu li testovi takve opreme ispitivanja na Zemlji zasigurno će postati sastavni dio robotičkih misija istraživanja Marsa nakon 2020. godine.

Ipak u cijeloj priči ovog ili onog scenarija nedostaje jedna sitnica – Čovjek. NASAin rover Curiosity ponovo oko sebe pronalazi „svijetle predmete“ za koje se ne zna jesu li to dijelovi opreme samog rovera ili je riječ o dosad neviđenim strukturama minerala na Marsovom tlu. Neovisno o strojevima, čovjek je taj koji bi „svojim rukama“ veoma lako dokučio prirodu takvih uzoraka, a slijetanje čovjeka na Mars teško da ćemo gledati prije 2035.-2045. godine. Znate li da bi misija uspostave male ljudske kolonije na Marsu cijenom bila usporediva s cijenom koštanja programa nevidljivog bombardera B2 kojeg koristi USAF u svojim Zemaljskim „misijama“. „Brdo je tako blizu samo su ljudi daleko od njega“. Zasad glasajmo da mobilna DNA laboratorija stigne na tlo crvene planete najkasnije početkom narednog desetljeća a dotad uživajmo u večernjoj jesenskoj vizuri crvene planete na našem noćnom nebu, nedugo nakon zalaska Sunca nisko iznad zapadnog obzorja.