Skorašnji članak „Tkanje univerzuma se širi nadsvetlosnom brzinom“ i komentari koji su usledili stavili su pod lupu ovaj naizgled nemoguć fenomen koji izpočetka buni i mnoge fizičare i astronome. Kako je moguće da se svemir širi brže od svetlosti kad već više od jednog veka znamo da je brzina svetlosti najveća moguća brzina?! To ograničenje je toliko dobro istraženo i potvrđeno da je u naše vreme praktično deo inžinjeringa. Objasnićemo o čemu se tu radi i u kom smislu svemir se širi brže od svetlosti a u kom smislu ne, i kako to da nema konflikta sa Ajnštajnovim ograničenjem brzine. Drugi interesantan aspekt je da se nadsvetlosno širenje često interpretira da daleke galaksije nestaju van našeg vidlivog horizonta. Objasnićemo zašto to nije slučaj i šta se u stvari dešava sa našom slikom noćnog neba. U celini, ovaj ekstremni režim pomaže da se bolje shvati sam koncept širenja svemira.
Proleće ove godine dolazi 20. marta u 10 sati i 37 minuta. To je 79. dan od početka godine. Istog dana na južnoj Zemljinoj poulopti počinje jesen. Proleće će trajati 94 dana, tj. do 21. juna 2021. u 05 sati i 32 minuta, kada počinje leto.
Kina i Rusija su odlučile da grade bazu na Mesecu i da prošire kosmičku saradnju. 9. marta, Zhang Kejian, upravnik Kineske narodne svemirske uprave (CNSA) i Dmitri Rogozin, generalni direktor Državne kosmičke korporacije „Roskosmos“ (ROSCOSMOS), potpisali su Memorandum o razumevanju između Vlade Narodne Republike Kine i Vlade Ruske Federacije u vezi sa saradnjom na izgradnji Međunarodne lunarne istraživačke stanice (ILRS). CNSA i ROSCOSMOS će se pridržavati principa „zajedničkog savetovanja, zajedničke izgradnje i zajedničkih koristi“, omogućiće široku saradnju u ILRS otvorenu za sve zainteresovane zemlje i međunarodne partnere, ojačaće razmenu naučnih istraživanja i promovisaće zajedničko istraživanje i upotrebu kosmički prostor u mirne svrhe.
DAN KADA JE RUSKI SATELIT UŠAO U ATMOSFERU IZNAD AMERIKE
Zanimljivih priča o raketama i satelitima zasigurno ima bezbroj. Ako tu dodam i neke začine koje ja lično volim: špijunažu, tajne tehnologije, hibridno ratovanje, teoriju zavere i sl, pričama nikad kraja. Jedino je problem što se takve priče po pravilu razotkrivaju sa zadrškom, ali bolje ikad nego nikad. Danas bih rekao nešto o jednom sovjetskom špijunskom satelitu koji je nenadano 'pao' na teritoriju Sjedinjenih Država, ali najpre uvod.
Oduvek sam maštao o tome kako sa laserskom puškom preko ramena, u otvorenom skafanderu, vodeći oklopljenog psa pored sebe, lutam kroz stepske pejzaže Mnemoze...
Ako ste čitali knjigu "Sigurno se šalite gospodine Fajnman" naslućujete kakav je Ričard Fajnman u privatnom životu bio (sasvim je sigurno da ne treba sve u knjizi opisano doslovno shvatiti). Ako slučajno ne znate Fajnmana onda, najkraće rečeno, to je: jedan od tvoraca atomske bombe, dobitnik Nobelove nagrade, vešt crtač, odličan bubnjar, jednom rečju fizičar i to jedan od najvećih u XX veku. Poput drugih genijalnih ljudi, on je sve video malo drukčije pa je i u sasvim banalnim svakodnevnim pojavama otkrivao suštinu prirode.
Ova neobična galaksija, čije je oblik između spiralnog i eliptičnog oblika, izgubila je skoro sav gas i prašinu iz svojih spiralnih krakova, koji su nekada kružili oko njenog centra. Ovu galaksiju otkrio je pre skoro 200 godina James Dunlop, astronom rođen u Škotskoj, koji je kasnije proučavao nebo iz Australije. NGC 1947 može se videti samo sa južne hemisfere, u sazvežđu Dorado (Zlatna riba) i nalazi se na oko 40 miliona svetlosnih godina od Zemlje i prečnika oko 40.000 svetlosnih godina.