Večeras nas očekuje zanimljiva potpuna pomrčina Mjeseca. Početak pomrčine, ulazak Mjeseca u Zemljinu polusjenku, potom i sjenku, započinje dok je još Mjesec ispod horizonta za opažače iz naših krajeva. Obzirom je događanje blizu horizonta, u večernjim satima možemo očekivati pojavu zatamnjeni, zagasito-crveni Mjesečev disk.
Već znamo dosta o tome kako se formiraju planete, ali formiranje meseca je potpuno drugačiji proces, i onaj sa kojim nismo toliko upoznati. Naučnici misle da razumeju kako je nastao najvažniji Mesec u našem Sunčevom sistemu (naš sopstveni), ali njegovo nasilno rođenje nije norma, i ne može objasniti veće sisteme meseca poput Galilejevih meseca oko Jupitera. Novo poglavlje knjige (koje je takođe objavljeno kao pre-print rad) Yuhita Shibaikea i Yanna Aliberta sa Univerziteta u Bernu raspravlja o različitim idejama koje okružuju formiranje velikih sistema meseca, posebno Galilejevih, i kako bismo ih jednog dana mogli razlikovati.
Revolucija u oblasti veštačke inteligencije možda se upravo dogodila u laboratorijai u Singapuru. Tim naučnika iz kompanije Sapient objavio je razvoj novog AI modela koji, umesto da imita način na koji jezički modeli poput ChatGPT-a obrađuju informacije, direktno kopira način na koji funkcioniše ljudski mozak.
Pomračenje će biti vidljivo iz Trebinja (ako vremenski uslovi dozvole) u narednu nedelju u večernjim časovima. Pun Mjesec će izaći oko 19:07 (za idealni ravni horizont) na niskom jugoistoku u sazviježđu Vodolije. Da bi se posmatrao potrebno je naći položaj čiji pogled nije zaklonjen brdima na jugoistoku. Kasnije kada se Mjesec podigne moći će se posmatrati iz grada.
Afrička unija je nedavno podržala kampanju za napuštanje korišćenja čuvene Merkatorove projekcije iz 16. veka, zahtevajući da vladine i međunarodne organizacije počnu da koriste mapu koja tačnije prikazuje veličinu kontinenata, posebno Afrike. Ovo nije samo politička, već i naučna tema koja se tiče matematike, geometrije i načina na koji predstavljamo našu planetu na ravnoj površini.
Albert Ajnštajn je kvantnu isprepletanost nazivao „sablasnim delovanjem na daljinu“. Njegova intuicija govorila mu je da priroda ne može dozvoliti da dve čestice, razdvojene kilometrima, trenutno „znaju“ jedna za drugu. Verovao je da iza kvantne mehanike mora postojati skriveni sloj realnosti – takozvane skrivene promenljive – koje upravljaju stvarnim ishodima.
I dok on na prvi pogled može i ne izgledati nešto posebno, samo još jedna od bezbrojnih tisuća spiralnih galaktika kakve postoje u svemiru, objekt na ovoj Slici tjedna NASA/ESA-inog Svemirskog teleskopa Hubble sadrži obilje toga što se da proučavati. Zove se NGC 7456, udaljen je od nas 51 milijun svjetlosnih godina, a nalazi se u zviježđu Ždrala.