Kada bi Zemlju smanjili na veličinu jabuke, zona u kojoj se odvija život jedva bi odgovarala debljini ljuske. Unutar ovog sloja, debljine 20km, od dna okeana do niže atmosfere nalaze se svi elementi koji omogućavaju život na Zemlji.
Ovakva alijansa u istorijsko-političkoj stvarnosti nikad se nije desila jer su rukovodstva ovih komunističkih država vidila sebe kao jedine nosioce globalnog komunizma pa su bile konkurenti od čega je najviše koristi imao Zapad.
Ipak od nedavno ova alijansa se ostvarila kod mojih teleskopa i dobro funkcioniše.
Najpametniji ljudi danas koji se bave ovom tematikom, pa čak i moderni filosofi i eličari, veruju da ako mozgovi mašina budu nadmašili ljudski u opštoj inteligenciji, onda bi ovakva nova superinteligencija mogla da zameni ljude kao dominantni oblik života na Zemlji. Dovoljno inteligentne mašine bi bile u stanju da unapređuju vlastite sposobnosti brže od ljudskih računarskih naučnika, a ishod bi mogao da bude egzistencijalna katastrofa za našu vrstu.
„Kada vidiš da je nebo crveno, znači da će sutra biti vetra“, tako mi je davno govorila baka. To je jedna od onih rečenica koje se urežu u sećanje. Tu i tamo se glas iz prošlosti javi i uvek se zapitam koliko je ta tvrdnja tačna. Živeći u Trstu, razmišljam da li se ta bakina „narodska“ tvrdnja može uopšte primeniti u ovom kutku sveta...
Ako želiš da saznaš neke značajne momente u složenoj i dramatičnoj istoriji rađanja interkontinentalnih strateških bombardera IV generacije Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza ovo ti je možda poslednja šansa. Otplovimo u svet koji više ne postoji...