Sve češće se u državnim ustanovama, bankama i lokalina na plafonima vide mali uređaji koji predstavljaju detektore dima. Njihov zadatak je da uključe automatski sistem vodenih prskalica koje treba da ugase potencijalni požar. Malo ljudi zna da je glavni deo tog prostog uređaja radioaktivni elemenat americijum-241. Kakve veze ima radioaktivnost sa detekcijom dima?
Novi, kratak video zapis, iz novih uglova, leta SN8. Tim letom je domonstrirano aerodinamičko spuštanje i manevar prelaska u vertikalan položaj koji se obavlja neposredno pre sletanja. Ti maneveri će omogućiti sletanje kako na mestima gde nema pripremljenog mesta za sletanje, tako i na Mesecu, Marsu a i dalje.
Za rubriku vjerovali ili ne je podatak koji sam izguglao prije par dana. Naime, do sada je mapirano oko 19% okeanskog dna na Zemlji (vodene površine uzgred zauzimaju 71% ukupne površine Zemlje), što će značiti da je 81% dna nedovoljno poznato, a to obuhvata oko 57% ukupne Zemljine kugle. Taj podatak sam za sebe ne bi bio toliko čudan da procenat mapiranja Mjeseca nije 98%. Nepoznati su samo polarni djelovi koji su u dubokoj sjenci.
Priča o džinovskoj raketi 'Nova' prava je zagonetka za istoričare osvajanja kosmosa. Može se reći da postoje dva potpuno različita 'Nova' programa. Prvi se pojavio krajem 50-ih i trajao je tokom ranih godina naredne decenije. Cilj ovog početnog programa 'Nova' bio je stvaranje dovoljno snažne rakete za lansiranje lunarnog broda u diretnu uzletnu trajektoriju, to jest, bez ulaska u nisku Zemljinu orbitu. Bilo je mnogo 'Novih', ali među svim predlozima ističe se početni dizajn 'Saturna C-8' iz Nasinog Marshallovog Centra (MSFC) – pod rukovodstvom Wernhera von Brauna – dizajn koji detaljno možemo da vidimo u ovim infografikama koje je napravio G. de Chiara: