Ovo je Slika tjedna s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble, objavljena ovog ponedjeljka.
U nastavku je članak objavljen 2003. g, zajedno s tom ranijom Hubbleovom fotografijom NGC 3370 koja se spominje u prvom tekstu.
Priložene slike su, redom: smanjena nova Slika tjedna, dva detalja iste, dana u punoj veličini, smanjena slika iz 2003. g, mala animacija opisana u drugom tekstu, položaji šest detalja opisanih u drugom članku, ti detalji povećani, te, na koncu, usporedba izgleda NGC 3370 u vrijeme kada je u njoj promatrana jedna supernova tipa Ia i onog kakvog je imala skoro desetljeće kasnije.
Priredio i prilagodio:
Zoran Knez AstroMosor |
NGC 3370 U ŽARIŠTU
20. listopada 2025.
Današnja Slika tjedna NASA/ESA-inog Svemirskog teleskopa Hubble prikazuje jednu galaktiku koju je Hubble snimao višekratno, tijekom više od 20 godina. Riječ je o spiralnoj galaktici po imenu NGC 3370, udaljenoj od nas skoro 90 milijuna svjetlosnih godina i smještenoj u zviježđu Lava.
Što je to s ovom galaktikom da je tako popularna među istraživačima? NGC 3370 je mjesto gdje zatičemo dvije vrste objekata (ili pojava) koje astronomi cijene zbog njihove korisnosti pri određivanju udaljenosti do dalekih galaktika: promjenjive zvijezde cefeide i supernove tipa Ia.
Dok pulsiraju, promjenjive zvijezde cefeide mijenjaju i svoju veličinu, i svoju temperaturu. To rezultira mijenjanjem sjaja tih zvijezda s periodom u trajanju od po nekoliko dana, pa sve do nekoliko mjeseci. Mijenjajući svoj sjaj, cefeida nam otkriva nešto važno o sebi: što je ona (zbilja) sjajnija, to sporije pulsira! Mjereći to koliko nekoj cefeidi treba da prođe cijelim jednim ciklusom promjene sjaja, astronomi mogu izračunati koliki je njen stvarni sjaj. Zajedno s izmjerom njenog prividnog sjaja ovdje na Zemlji, ta nam informacija daje udaljenost do zvijezde i njene matične galaktike!
Supernove tipa Ia nam omogućuju da, umjesto praćenjem dugotrajnih promjena sjaja, udaljenost izmjerimo uočavanjem samo jedne jedine eksplozivne provale. Supernove tipa Ia se dogode kada se neka umrtvljena zvjezdana jezgra (tj. bijeli patuljak) najednom fuzijski zapali i eksplodira. Najveći sjaj kojega dosegnu takve eksplozije je uvijek podjednak, pa - vrlo slično cefeidama - poznavanje toga stvarnog sjaja supernove nam omogući da izračunamo na kojoj udaljenosti od nas se ona zbila. Promatranja promjenjivih zvijezda cefeida i supernova tipa Ia su od ključnog značaja za točno mjerenje brzine širenja našeg svemira.
Jedna ranija Hubbleova fotografija NGC 3370 je bila objavljena 2003. g. Ova današnja uključuje i neke valne duljine svjetla koje nisu bile sastavnim dijelom te prijašnje slike. (Ova kompozitna slika udružuje podatke prikupljene u valnim duljinama od 390, 435, 555, 606 i 814 nanometara. Prim. prev.) Zahvaljujući tome, u galaktici razabiremo raskošno obilje pojedinosti. NGC 3370 je članica galaktičke skupine nazvane po njoj, koja sadrži i galaktike NGC 3447 i NGC 3455. I ti potonji objekti su se već našli na Hubbleovim fotografijama!
ESA/Hubble & NASA, A. Riess, K. Noll
POGLEDAJTE ALBUM SLIKA za ovaj članak
__________
Članak iz 2003. godine:
NEBESKA KOMPOZICIJA
Između pozadine od dalekih galaktika, jedna veličanstvena spiralka puna prašine - NGC 3370 - ističe su u prednjem planu ove slike NASA-inog Svemirskog teleskopa Hubble. Nova promatranja provedena njegovom ACS-om pokazala su zakučaste tvorbe u spiralnim kracima, prošarane vrelim područjima nastanka novih zvijezda. No ova galaktika je više od puke ljepotice. Prije desetak godina, u NGC 3370, u zviježđu Lava, pojavila je jedna blistava zvijezda koja je eksplodirala.
U studenom 1994. g, svjetlo jedne supernove u obližnoj galaktici NGC 3370 stiglo je do Zemlje. Ta zvjezdana provala sjajem je za kratko vrijeme nadjačala desetke milijarda preostalih zvijezda u galaktici. Premda su supernove česte - negdje u svemiru jedna eksplodira svakih nekoliko sekunda - ova je bila posebna. Označena s SN 1994ae, ta je supernova bila jedan od najbližih i najbolje proučenih supernova od nastanka suvremenih digitalnih detektora. Ona se nalazi na 98 milijuna svjetlosnih godina (30 megaparseka) od Zemlje. Ta supernova pripada i jednoj rijetkoj vrsti supernova, tipu Ia, najboljem oruđu kojim astronomi mogu mjeriti stopu širenja svemira.
Nedavno su astronomi usporedili bliske supernova tipa Ia s onim udaljenijima, utvrdivši pri tom da svemir ubrzava širenje, te da je ispunjen tajnovitom "tamnom energijom". Provoditi takva mjerenja slično je premjeravanju sobe koračenjem stopu pred stopu. Kako biste točno odredili veličinu sobe, na koncu još morate točno izmjeriti (u centimetrima) veličinu svoga stopala! Slično tome, kako bi odredili pravu veličinu i stopu širenja svemira, astronomi moraju odrediti stvarni sjaj supernova tipa Ia.
Najbliže supernove tipa Ia, poput SN 1994ae, mogu biti uporabljene za kalibriranje mjerenja udaljenosti u svemiru, budući je u istoj galaktici moguće uočiti i druge zvijezde, slabijeg sjaja. Među njima su i promjenjive Cefeide, koje mijenjuju sjaj u pravilnim razmacima. Ti su razmaci - periodi - razmjerni njihovom stvarnom sjaju, zbog čega je moguće neposredno odrediti udaljenost do galaktike - i supernove u njoj. Međutim, jedino je Svemirski teleskop Hubble, opremljen novom ACS-om, u stanju razlučiti pojedine Cefeide.
Adam Riess, astronom iz Instituta za Svemirski teleskop u Baltimoru, promatrao je NGC 3370 dvanaest puta tijekom jednog mjeseca, uočivši pri tom mnoštvo promjenjivih Cefeida. Već sada on i njegove kolege mogu vidjeti da su te Cefeide najudaljenije dosad promatrane Hubbleom. Zbog potrebe da se
galaktiku promatra često, kako bi se uočile promjene Cefeida, ukupno vrijeme eskponiranja za ovu galaktiku iznimno je dugo (skoro cijeli jedan dan), pa kombinirana slika predstavlja i jedan od "najdubljih" Hubbleovih pogleda. Ishod toga su tisuće dalekih galaktika lako razaznatljivih u pozadini slike.
Dr. Riess je NGC 3370 snimao Hubbleom početkom 2003. g. Za njegov znanstveni rad bilo je dovoljno tu galaktiku promatrati kroz dva filtera koja su pokrivala vidljive i infracrvene dijelove spektra. Projekt Hubble Heritage dodao je tim podacima i fotografiju snimljenu u plavome svjetlu, tako da je stvorena ovdje prikazana trobojna slika.
Animacija
Promjenjive Cefeide u NGC 3370
Ovdje vidimo "film" sastavljen od 12 fotografija jedne dugoperiodične (oko 50 dana) promjenjive Cefeide. Ova se Cefeida nalazi u središtu jednog gusto napučenog područja zvijezda. Bila je potrebna Hubbleova razlučivost kako bi se tu promjenjivu zvijezdu razlučilo od zvijezda u susjedstvu. Isprva je zvijezda gubila sjaj, da bi ga potom naglo udvostručila. Nakon toga joj je sjaj opet opadao, da bi nakon 4-5 tjedana dosegnuo najnižu razinu.
Detalji
A U središtu NGC 3370 vidimo ocrtane prašinske pruge i jednu neuobičajeno nejasnu jezgru.
B U ovom području na rubu galaktike vide se blistava plava jata mladih masivnih zvijezda, kao i daleke crvene pozadinske galaktike čija svjetlost prosijava kroz NGC 3370.
C U ovom području na rubu galaktike vide se blistava plava jata mladih masivnih zvijezda, kao i daleke crvene pozadinske galaktike čija svjetlost prosijava kroz NGC 3370.
D Ovaj detalj prikazuje složeno plimno međudjelovanje jedne sjajne galaktike i njene pratilje. U istom se pravcu nalaze i jedna zvijezda u našoj galaktici i još jedna sjajna pozadinska galaktika.
E Galaktika slična Sombreru, viđena bočno, ima pomalo izobličen disk.
F U ovom se detalju može vidjeti jedan daleki pramen nastao stapanjem plavih galaktika.
POGLEDAJTE ALBUM SLIKA za ovaj članak
- Riess (STScI), P. Stetson (NRC), A. Filippenko (UC Berkeley); and 9696: K. Noll (STScI), A. Riess (STScI), L. Frattare, H. Bond, C. Christian, F. Hamilton, Z. Levay, and T. Royle (STScI).