Astrobiolozi su živnuli, adrenalin im raste, srce se pumpa, obrazi se zarumeneli i oni se s nevericom pitaju: je li to život tamo na K2-18b?
Ta planeta orbitira zvezdu crvenog patuljka 124 svetlosne godine daleko od nas. Veća je od Zemlje i to dosta, ali je ipak uporediva s njom. Njen poluprečnik je otprilike 2,6 puta veći od poluprečnika Zemlje i po tome ona podseća na Neptun. Oko zvezde napravi svoj krug za 33 dana i to, ovo je važno, u nastanjivoj zoni!
Planetu K2-18b je otkrio svemirski teleskop Kepler 2015. godine. Četiri godine kasnije uočeno je prisustvo vodene pare u atmosferi, u kojoj zatim, 2023. JWST uočava ugljen dioksid i metan. Od tada se pominje i mogućnost postojanja globalnog okeana vode na K2-18b. A onda je usledila najvažnija vest: u atmosferi je pronađen i dimetil sulfid (DMS) i to u količinama koja 20 puta nadmašuje tu hemikaliju na Zemlji! A DMS je proizvod života! I da sve bude još interesantnije ovaj molekul ima kratak vek što znači da se na planeti K2-18b ova hemikalija obnavlja! Nju nešto konstantno stvara.
Nije čudo što ova vest obilazi našu planetu i beleže je mnogi mediji.
Ali čovek taman pomisli, evo ga, ima života, dokazi su tu, kad javi se neko ko sumnja, jer stigla je i vest da se DMS može proizvesti i bez života. Pregledom arhiva misije Rozeta Evropske svemirske agencije utvrđeno je prisustvo ove hemikalije na kometi 67P/Churyumov-Gerasimenko. Drugačije rečeno, pokazalo se da DMS nije isključivo proizvod živih organizama.
Zbog toga, ali i zbog brojnih ranijih brzopletih izjava mnogih istraživača (setimo se samo kamena sa Marsa) lider tima koji je objavio ovo otkriće Nikku Madhusudhan, kaže: „Važno je da budemo duboko skeptični prema sopstvenim rezultatima jer samo testiranjem i ponovnih testiranjem možemo da dođemo do uverenja da su rezultati pouzdani. Tako nauka funkcioniše“.
U svakom slučaju pažnja astrobiologa i planetarnih naučnika usmerena je na ovu planetu, slede brojna istraživanja, prikupljanje podataka i silne analize, tako da s pravom očekujemo nove vesti o K2-18b.