Ovo je članak objavljen na stranicama Space.com-a, a tiče se Svemirskog teleskopa James Webb.

U prijevod je dodano više dodatnih komentara, uključujući i onaj priložene slike, koju sam sastavio od materijala dostupnih u znanstvenom radu spomenutom u članku. Slična slika iz Space.com-ovog članka je isuviše smanjena i osakaćena brisanjem nekih vrlo važnih brojeva.

Svemirski teleskop James Webb po prvi put promatra međuzvjezdani komet 3I/ATLAS i dolazi do neočekivanih rezultata

Svemirski teleskop James Webb je po prvi put promatrao međuzvjezdanog posjetitelja 3I/ATLAS. Taj moćni svemirski teleskop je svoj infracrveni vid i svoj NIRSpec usmjerio na komet dana 6. kolovoza 2025.

Otkriven 1. srpnja (2025. g.) pretraživačkim teleskopom ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System), 3I/ATLAS je tek treći objekt koji je dosad viđen u Sunčevom sustavu, a za kojega se vjeruje da je nastao oko neke druge zvijezde. Preostala dva međuzvjezdana uljeza su 1I/'Oumuamua, koji je otkriven 2017. g, i 2I/Borisov, uočen 2019. g.

Webb se nadovezuje na promatranja 3I/ATLAS-a obavljena Svemirskim teleskopom Hubble i (svemirskim) opservatorijem SPHEREx. Cijelo ovo istraživanje ima za cilj doznati svojstva 3I/ATLAS-a, uključujući njegovu veličinu, fizička svojstva i, što je posebno važno, njegov kemijski sastav.

U znanstvenom radu koji je pripremljen za objavljivanje, a u kojemu je opisana ova nova opservacija, autori pojašnjavaju da proučavanje kometa koji poput ovoga dolaze iz drugih zvjezdanih sustava može pomoći da shvatimo kakvi su uvjeti vladali u tim sustavima kada su se ti kometi oblikovali. To se, pak, onda može usporediti s onim što su znanstvenici dosad doznali o uvjetima koji su postojali oko mladog Sunca, prije 4,6 milijardi godina, u vrijeme kada su nastajali planeti, asteroidi i kometi Sunčevog sustava.

Kada se neki komet približi Suncu, on bude zagrijan Sunčevom toplinom, pa smrznuti materijali unutar njega bivaju prevedni iz krutog stanja neposredno u plinovito. Ti plinovi stanu bježati s kometa, u procesu zvanom "odušivanje" (engl. "outgassing"), da bi se onda od njih oko kometa (tj. oko kometne jezgre) oblikovali karakteristični halo ("koma") i rep.

Kao što je bilo i očekivano, 3I/ATLAS ispušta plinove dok se približava Suncu, pa su astronomi uporabili Webba i njegov NIRSpec kako bi njima u komi kometa identificirali ugljikov dioksid, vodu, vodeni led, ugljikov monoksid i smrdljivi plin karbonil sulfid. (Karbonil sulfid miriše kao pokvarena jaja. Ima formulu O=C=S. To je najzastupljeniji spoj sumpora prirodno prisutan u atmosferi Zemlje. Postoji i u komi kometa Čurjumov-Gerasimenko. Prim. prev.)

Međutim, ono što nije bilo očekivano jest najveći odnos sadržajâ ugljikovog dioksida i vode koji je ikad dosad bio viđen u nekog kometa. To bi nam moglo otkriti više o uvjetima pod kojima je nastajao 3I/ATLAS.

Sadržaj ugljikovog dioksida u komi 3I/ATLAS-a bi mogao ukazivati na to da taj međuzvjezdani komet ima jezgru koja je bogata tim spojem. To bi, pak, moglo značiti da komet sadrži ledove koji su bili izloženi puno jačem zračenju od onoga kojega trpe kometi u Sunčevom sustavu.

Autori spomenutog znanstvenog rada sugeriraju da je 3I/ATLAS umjesto toga mogao nastati na jednom specifičnom mjestu zvanom "granica leda ugljikovog dioksida" (engl. "carbon dioxide ice line"), unutar vrtložnog oblaka tvari - tzv. protoplanetarnog diska - koji je okruživao njegovu matičnu zvijezdu. Ta granica je definirana kao mjesto na kojemu se temperatura oko novorođene zvijezde - protozvijezde - spušta dovoljno nisko da ugljikov dioksid iz plinovitog stanja može prijeći u kruto.

Nadalje, niski sadržaj vodene pare u komi 3I/ATLAS-a može ukazivati na to da nešto unutar kometa ne da toplini da prodre duboko u njegovu ledenu jezgru. Zbog toga bi prevođenje vodenog leda u vodenu paru teklo puno sporije od ispravanja ugljikovog dioksida i ugljikovog monoksida. (Voda isparava (sublimira) na osjetno višoj temperaturi. Kada se komet još više približi Suncu, možda će ipak biti dovoljno zagrijan da počne ispuštati i vodenu paru. Ova Webbova opservacija je načinjena u trenutku kada je 3I/ATLAS od Sunca bio udaljen 3,32 astronomske jedinice. Komet će Suncu biti najbliže 29. listopada. Njegova udaljenost od Sunca će tada iznositi 1,356 astronomskih jedinica. U to vrijeme ga nećemo moći vidjeti jer će se nalaziti iza Sunca. Prim. prev.)

Ovi novi rezultati se oslanjaju na obilje čudesnih podataka koji su dosad prikupljeni o 3I/ATLAS-u. To uključuje i ranije otkriće da bi taj međuzvjezdani komet mogao biti star oko 7 milijardi godina, što bi značilo da je riječ o najstarijem kometu kojega smo ikada vidjeli, oko 3 milijarde godina starijem od Sunčevog sustava!

Istraživački tim koji je proveo to ranije istraživanje je do svog zaključka došao nakon što je proučio strmu putanju 3I/ATLAS-a kroz Sunčev sustav. Ona je ukazala na to da je komet stigao iz "debelog diska" zvijezda u Mliječnom Putu, područja u našoj galaktici koje je puno starije od "tankog diska" u kojemu je rođeno naše Sunce.

Jedna stvar je sigurna: proučavanje 3I/ATLAS-a će se nastaviti dok se taj komet ne vrati u međuzvjezdani prostor, noseći sobom znatno manje tajni negoli u vrijeme kada je stigao u Sunčev sustav. Svemirski teleskop James Webb će i dalje biti intenzivno uključen u odgonetanje tih tajni.

(Slika lijevo je Webbova fotografija kome 3I/ATLAS-a načinjena u valnoj duljini od 1,2 mikrona. Prikazana je prašina u komi. Graf gore desno pokazuje šiljak u spektru za kojega je zaslužan ugljikov dioksid (4,3 mikrona), dok je dolje desno spektar u kojemu se vidi emisija iz vode (2,7 mikrona). Jedinice na osi y su jednake na oba grafa. Vidimo da je emisije iz ugljikovog dioksida oko 100 puta veća od one iz vode! Prim prev.)

Znanstveni rad iz kojega su izvađene slike: 

SPACE