Ovo je zasad posljednji članak sa sajta NASA-inog Rendgenskog opservatorija Chandre. Uz svaku od priloženih animacija i slika piše i o čemu se tu radi. Dodatno pojašnjenje je dano u donjem tekstu. 

Novi Chandrini trodimenzionalni modeli svemirskih objekata

Upravo su objavljeni novi trodimenzionalni modeli objekata u svemiru, načinjeni na temelju podataka prikupljenih NASA-inim Rendgenskim opservatorijem Chandrom. Ti prostorni modeli nam omogućuju da istražujemo - i "printamo" - zvijezde u njihovim ranim i završnim razvojnim fazama. Oni usto pružaju istraživačima priliku da na nove načine traže odgovore na znanstvena pitanja i stječu uvide u objekte koji su tim modelima prikazani.

Ovi trodimenzionalni modeli se temelje na prvorazrednim teorijskim modelima, naprednim postupcima proračuna i promatranjima provedenima svemirskim teleskopima kakav je Chandra. Zahvaljujući tome, oni na korektan način prikazuju ne samo to kako određeni kozmički objekti izgledaju, već i kako se oni razvijaju tijekom vremena.

Međutim, gledanje u slike i animacije nije jedini način da se iskuse ovi podaci. Ova četiri nova modela - ostataka supernova Kasiopeje A (Cas A), G292.0+1,8 (G292) i Labudove Petlje, te zvijezde BP Tau(ri) - mogu biti i "printani", tako da možemo držati u rukama prostorne prikaze tih objekata i njihovih okoliša. Na taj ih način možemo upoznati sa svih strana!

Ovi trodimenzionalni modeli su bili predmetom nekoliko znanstvenih radova koje su Salvatore Orlando (INAF, Palermo) i njegovi kolege objavili u Astrofizikalnom dnevniku, Astronomi i astrofizici i Mjesečnim vijestima Kraljevskog astronomskog društva.

Kasiopeja A (Cas A)

Model iz 2025. g.

Obojeni oblik pruža uvid u razdiobu željeza oko 350 godina nakon eksplozije supernove koja je stvorila ostatak supernove Cas A. Boje predstavljaju različite brzine materijala unutar ostatka. Zelene i žute površine prikazuje udarne valove koji se šire od mjesta eksplozije, odnosno povratne udarne valove. Poluprozirna slika koja prolazi kroz sredinu ostatka su rendgenski podaci (tj. Chandrina slika), dobiveni u promatranjima toga ostatka.

Animacija Zelenog Čudovišta

Koristeći NASA-in Svemirski teleskop James Webb, astronomi su otkrili jednu tajanstvenu pojavu unutar ostatka supernove Cas A, kojoj su dali nadimak Zeleno Čudovište. Pored toga, na Webbovim je slikama uočena i zbunjujuća mreža pramenja od eksplozijom izbačenog materijala bogatog kisikom. Udruženi s podacima dobivenima Chandrom u rendgenskim zrakama, ti su podaci pomogli astronomima rasvijetliti porijeklo Zelenog Čudovišta i steći nove uvide u eksploziju koja je iz naše perspektive stvorila Cas A prije oko 340 godina. Čvornati prstenasti oblik je vjerojatno nastao kada su se gušći dijelovi izbačenog krša stali zarivati u neujednačeni materijal oko zvijezde. Pri tom je nastao ježasti oblik s mnoštvom mjehurića kojega vidimo u modelu.

BP Tau

Ovaj trodimenzionalni model prikazuje jednu zvijezdu staru manju od 10 milijuna godina, koja je okružena diskom plina i prašine. Mladu zvijezdu koja još uvijek na sebe nakuplja materijal (u sredini), vidimo okruženu akrecijskim diskom (plavo). Ta zvijezda, označena s BP Tau (BR Tauri ili BP Bika), pripada vrsti objekata kakve nazivamo zvijezde T Tauri. Ovaj model prikazuje snažne provale energije - tzv. baklje - do kojih dolazi blizu diska. Te baklje zagrijavaju svoju okolicu do temperatura viših od 10 milijuna stupnjeva i proizvode usijane petlje od plina (crveno-narančasto) koje povezuju zvijezdu i disk oko nje. (Ovdje nije poznato o kojim stupnjevima je riječ. Ako su to Fahrenheitovi stupnjevi, onda se radi o oko 5,5 milijuna Celzijevih stupnjeva. Prim. prev.) One isto tako i remete disk, stvarajući struje materijala koji iz diska pada na zvijezdu. Zvijezde razreda T Tauri su nazvane po jednoj mladoj zvijezdi u zvjezdorodnom području Taurus (Bik). Ovaj model opisuje učinak nekoliko baklji opaženih Chandrom u rendgenskom području.

Labudova Petlja

Labudova Petlja (poznata i kao maglica Veo), ostatak je supernove, eksplozivnog skončanja jedne masivne zvijezde. Ovaj trodimenzionalni model je ishod simulacije koja opisuje međudjelovanje udarnog vala eksplozije i jednog izdvojenog oblaka međuzvjezdanog medija - plina i prašine koji postoje u prostoru između zvijezda. U središtu je taj oblak koji je izložen udaru prikazan u prerezu, tako da mu možemo vidjeti unutarnju građu. Boja tu predstavlja gustoću tvari: crvenom je prikazana najveća gustoća, a plavom ona najmanja. "Repovi" koji se protežu iza oblaka pokazuju kakav je smjer strujanja plazme. Oblak je srazom s udarnim valom zagrijan od temperature od nekoliko desetaka milijuna stupnjeva. (Vrijedi što je rečeno i u prethodnom odjeljku. Prim. prev.) Takav udarni val može biti proizveden eksplozijom supernove, ali i brzim vjetrovima s neke obližnje, vrlo masivne zvijezde. Labudova Petlja je vrlo rastegnuta, ali blijeda struktura na nebu. Sa širinom od tri stupnja, ona je šest puta šira od punog Mjeseca!

G292.0+1.8

Ovdje je riječ o jednoj rijetkoj vrsti ostataka supernova, kakvi sadrže velike količine kisika. Chandrina rendgenska slika G292.0+1.8 prikazuje napuhujuću ljusku krša zakučaste građe, nastalu kada se zvijezda rasprsnula. Stvorivši prostorni model ovog sustava, astronomi su došli u mogućnost istražiti asimetričnost ostatka i protumačiti ga povratnim udarnim valom koji se pomiče prema mjestu eksplozije.

INAF-Osservatorio Astronomico di Palermo/Salvatore Orlando