Ovo je novi članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb.

O neutronskoj zvijezdi u ostatku SN 1987A možete čitati ovdje: https://www.facebook.com/.../4910.../posts/2603392403083916/. U oba istraživanja su sudjelovali astronomi sa Sveučilišta Cardiffa. Konkretno, Mikako Matsuura, čije ime ćete naći na dnu ovog teksta, bila je i koautor rada na kojemu se temelji ono što je zanimljivo u toj staroj objavi iz 2019. g.


Priredio i prilagodio: 
Zoran Knez
AstroMosor

Webb otkriva nove strukture unutar glasovite supernove

rZK1
Stavite kursor na sliku

NASA-in Svemirski teleskop James Webb je počeo istraživati jednu od najčuvenijih supernova - SN 1987A - otkrivenu u veljači 1987. g. Na udaljenosti od 168 tisuća svjetlosnih godina od nas i smještena u galaktici Veliki Magellanov Oblak, SN 1987A je već skoro 40 godina predmetom intenzivnih promatranja u valnim duljinama od gamazraka do radiovalova. Nove opservacije provedene Webbovom NIRCam-om nam sada omogućuju da bolje razumijemo kako se supernova razvija tijekom vremena i kako oblikuje ono što ostavlja za sobom.

Slika nam otkriva jednu središnju strukturu koja nalikuje ključanici. To središte ostatka supernove je ispunjeno mjestimično zgusnutim plinom i prašinom koji su bili izbačeni u eksploziji. Prašina je tu toliko gusta da čak ni bliskoinfracrveno svjetlo kojega Webb detektira ne može prodrijeti kroz nju. To oblikuje tamnu "rupu" u ključanici.

Jedan sjajni, ekvatorijalni prsten okružuje tu unutarnju ključanicu, tvoreći pojas oko pasa koji povezuje dva blijeda kraka vanjskih prstena oblika pješčanog sata. Taj ekvatorijalni prsten, nastao od materijala koji je bio izbačen (sa zvijezde koja je eksplodirala) desetke tisuća godina prije eksplozije supernove, sadrži sjajna usijana žarišta, koja su se pojavila kada se udarni val supernove stao zarivati u prsten. Sada se takva žarišta vide i izvan prstena, okružena difuznom emisijom. To su mjesta na kojima udarni valovi pogađaju materijal koji je udaljeniji od mjesta eksplozije.

I dok su te strukture na različite načine već bile promatrane NASA-inim svemirskim teleskopim Hubble i Spitzer, te Rendgenskim opservatorijem Chandrom, Webbova osjetljivost i prostorna razlučivost koje su bez premca otkrivaju nove tvorbe u tome ostatku supernove: male strukture oblika polumjeseca. Za te se polumjesece drži da su dio vanjskih slojeva plina izbačenih eksplozijom supernove. Njihov sjaj bi mogao biti posljedica posvijetljenja oboda, optičke pojave koja se javlja kada neki napuhujući materijal (mjehur) gledamo u prostoru. Drugim riječima, s mjesta na kojemu se nalazimo, nama se čini da u ta dva polumjeseca ima više materijala no što je to zbilja slučaj.

Značajna je i visoka razlučivost ove slike. Prije Webba, sada već isključeni teleskop Spitzer je za cijelog svog radnog vijeka promatrao ovu supernovu u infracrvenom. Zahvaljujući njemu, posjedujemo ključne informacije o tome kako se ta emisija mijenjala tijekom vremena. Međutim, mi nikada prije nismo bili u prilici promatrati ovu supernovu ovakvom jasnoćom i detaljnošću.

Unatoč desetljećima proučavanja, još uvijek ostaje nekoliko nerazriješenih tajni povezanih s ovom supernovom. To se osobito tiče neutronske zvijezde koja je trebala nastati nakon eksplozije. Poput Spitzera, i Webb će nastaviti promatrati SN 1987A. U sljedećim godinama, astronomi će pomoću njegovih instrumenata NIRSpec-a i MIRI-a dobiti nove, vrlo vjerne infracrvene podatke i tako steći nove uvide u netom identificirane polumjesece. Nadalje, Webb će nastaviti surađivati s Hubbleom, Chandrom i drugim opservatorijima, kako bismo bolje razumjeli prošlost i budućnost ove legendarne supernove.

Ova je slika načinjena Webbovom NIRCam-om. (Što se na njoj vidi, a što je spomenuto u gornjem tekstu, istaknuto je na dodatnoj slici.) Na njoj je plavom bojom prikazano svjetlo valne duljine 1500 nm, svjetloplavom bojom ono od 1640 nm i 2000 nm, žutom je obojeno svjetlo od 3230 nm, narančastom ono od 4050 nm, dok je kao crveno prikazano infracrveno zračenje valne duljine od 4440 nm.

Mikako Matsuura (Cardiff University), Richard Arendt (NASA-GSFC, UMBC), Claes Fransson (Stockholm University), Josefin Larsson (KTH)

https://webbtelescope.org/.../news.../2023/news-2023-136


Preuzeto sa FB


 


Komentari

  • andrija said More
    NAJSTARIJA ASTRONOMIJA NA PLANETI :D
    Za... 18 sati ranije
  • Liv said More
    ... 2 dana ranije
  • polux11 said More
    Mogli bi da angažuju preživele... 3 dana ranije
  • Небојша said More
    Čisto teoretski gledano kolko bi... 3 dana ranije
  • Baki said More
    Uvek interesantna tema. Moguće je,... 3 dana ranije

Foto...