Svi pričaju o koroni, pa hajde i ja da kažem nešto. 28. februara 1959. lansiran je 'Discoverer 1', prvi satelit programa 'CORONA' ('KH-1'). Cilj ovog programa bio je špijuniranje SSSR-a usred Hladnog rata, da bi se tako izbegle rizične misije strato-aviona 'U-2'. Predsednik Eisenhower je odobrio program februara 1958, a razvili su ga zajednički CIA i USAF. Kao rezultat saradnje ove dve organizacije, 1. avgusta 1960. je formirana Nacionalna obaveštajna služba (NRO). Špijuniranje neprijatelja iz kosmosa postao je prioritet obeju vlada, jer se pojavila mogućnost slanja satelita u orbitu. Međutim, tehnologija za prenos slika iz kosmosa još nije bila zrela, pa su obe sile odlučile da koriste kapsule sa ablativnom termozaštitom za vraćanje rolni filmova na Zemlju. U SSSR-u je projekat špijunskih satelita, nazvan 'Зенит', takođe postao prioritet, toliko da je program brodova sa posadom 'Восток' bio integrisan u njega. Imajući snažnije rakete, Sovjeti su mogli da koriste mnogo veće brodove, pa su odlučili da ugrađuju kamere i njihovu optiku u kapsulu, kako bi mogle da se spasu i ponovo koriste. SAD nisu imale takvu opciju, pa su kapsule mogle da vrate samo film, a optika je u svakoj misiji propadala.
Vreme na Zemlji se određuje prema 24-časovnom ciklusu dan/noć u kojem se planeta jednom okrene oko svoje ose. Svaki dan traje približno 86 400 sekundi čemu je dnevno/noćni ciklus izuzetno dosledan uprkos činjenici da on realno redovno neznatno varira.
(ili istorija sistema za spuštanje 'Perseverancea')
Nasin rover 'Perseverance' je težak 1025 kg i predstavljaće najtežu sondu koja je ikad dospela na površinu Marsa. Pre toga, to je bio 'Curiosity' sa 900 kg. Za to treba zahvaliti genijalnom sistemu za spuštanje nazvanom Sky Crane ('Nebeska dizalica'). Ali kako su Nasini inženjeri došli do ove neobične tehnike? Postoje li druge mogućnosti za sletanje velikih sondi na Crvenu planetu?
Analema je kriva u obliku izdužene osmice koja prikazuje položaj Sunca na nebu tokom godinu dana, posmatrano sa istog mesta u isto vreme. Detaljno je objašnjena u članku od pre četri dana ovde. Ali kako izgleda Mesečeva analema?
Galaksija Messier 51 je jedna od najbolje proučenih spiralnih galaksija i omiljena meta astronoma amatera. Nalazi se na 31 miliona svetlosnih godina od u sazvežđu Canes Venatici (Lovački psi). Okrenuta je prema nama pod najboljim uglom tako da se izvanredno vide njeni kraci i oblaci gasa i prašine koji su fabrike za proizvodnju novih zvezda.
Još pre pet godina, zapovednik Ekspedicije 46 međunarodne orbitne stanice (ISS) Scott Kelly objavio je tweet u kojem je pokazao ono što je trebalo da bude prvi cvet u kosmosu (inače, primerak je bio iz roda cinija). Svako ko zna išta o kosmičkoj trci zna da je to bila laž, jer je tokom proteklih decenija bilo na desetine eksperimenata s orbitnim skivenosemenicama. Kao što je bilo logično za očekivati, vest je praktički odmah odjeknula u ruskim medijima i mnogi su ogorčeno odgovorili da, zapravo, malerozni Kelijev cvet nije prvi u kosmosu. Ova čast pripada cvetovima vrste Arabidopsis thalianaa posadili su ga kosmonauti Anatoli Berezovoj i Valentin Lebedev u avgustu 1982. na stanici 'Saljut 7'. Ali najsmešnije je bilo to što Kelijev cvet ne da nije bio prvi cvet u kosmosu, već da nije bio ni prvi na ISS!
Decenijama postoji ideja veštačke superinteligencije koja uništava čovečanstvo, i sretali smo je najčešće u SF romanima i filmovima. Ali tim problemom se bave i naučnici. Oni su upravo doneli presudu o tome da li ćemo moći da kontrolišemo računarsku superinteligenciju. Odgovor je: Gotovo definitivno ne.
How did the solar system form and why do we have a division into terrestrial and gas giant planets?
Kako je nastao Sunčev sistem, zašto postoje terestričke i gasovite planete, zašto su se neke planete pomerile tokom istorije, kako su nastali sateliti…