Svemirski teleskop Džejms Veb je pružio izuzetno detaljan prikaz unutrašnjeg dela Heliks magline, jedne od najbližih i najpoznatijih planetarnih maglina. Na snimku se vidi mnoštvo gustih struktura nalik kometama — stubova sa svetlim glavama i izduženim repovima — koji se prostiru duž unutrašnje ivice šireće gasne ljuske. Njihove zlatne i narandžaste nijanse naglašavaju dinamične procese u okruženju umiruće zvezde.
Gas i prašina koji ističu iz zvezda mogu, pod odgovarajućim uslovima, da se sudare sa okruženjem zvezde i stvore udarni talas. Sada su astronomi, koristeći Veoma veliki teleskop Evropske južne opservatorije (ESO-ov VLT), snimili izuzetan udarni talas oko mrtve zvezde
Za nas, na površini planete, "Dole" je pravac u kojem stvari padaju, smer u kojem nas vuče sila gravitacije – ka centru Zemlje. Ali kada se odmaknemo od naše planete i sagledamo širu sliku, koncepti "gore" i "dole" gube svoje uobičajeno značenje i ustupaju mesto daleko složenijoj i veličanstvenijoj stvarnosti.
Kada pokušamo da shvatimo šta svetlosna godina predstavlja i kolika je ona– ne samo kao broj na papiru, već kao stvarna, fizička razdaljina – naš mozak staje. To nije neuspeh mašte, već sudar naše biološke, zemaljske intuicije sa istinskom, neshvatljivom skalom kosmosa.
Diona je četvrti po veličini Saturnov mesec, I najdalji je među većim unutrašnjim satelitima, a krije brojne zanimljive misterije, poput neobičnih pramenih struktura u vidu dubokih svetlih kanjona I litica koje nam ukazuju na prilično interesantnu prošlost. U ovom videu govoriću o tome šta sve znamo o Dioni, i videćemo kakve misterije krije ovaj interesantni Saturnov mesec.
Naučnici su potvrdili da se naš solarni sistem nalazi unutar ogromnog, vrućeg „mehura“, a nedavno su pronašli i dokaze o strukturi koja kao da je preuzeta iz naučne fantastike: radi se o „tunelu“ koji nas povezuje sa udaljenim zvezdama.
Ove fotografije snimljene NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble su prve slike zvijezda novorođenčadi, još uvijek zaogrnutih plaštevima od guste prašine. Hubble ih je snimao kako bismo doznali na koji način nastaju masivne zvijezde.
Prema složenim kompjuterskim modelima, najverovatniji uzrok nestanka kompleksnog života na Zemlji neće biti vatrena stihija, već tihi nestanak onoga što nas održava – kiseonika. U ovom tekstu istražujemo tri iznenađujuće implikacije ovog otkrića, koje menjaju naš pogled ne samo na budućnost Zemlje, već i na potragu za životom u svemiru.
Upoznajte pulsare, ostatke masivnih zvezda koji se vrte neverovatnom brzinom, emitujući snopove radio-talasa poput „kosmičkih svetionika“. Zbog svoje neverovatne preciznosti, astronomi ih koriste kao „ultra-precizne kosmičke časovnike“. Nedavna studija SETI instituta, koristeći Alenov teleskopski niz (Allen Telescope Array), otkrila je kako nam analiza suptilnog „treperenja“ pulsara PSR J0332+5434, udaljenog više od 3.000 svetlosnih godina, pomaže na načine koje možda ne očekujemo, izoštravajući naš pogled na neke od najdubljih misterija univerzuma.