Upoznajte pulsare, ostatke masivnih zvezda koji se vrte neverovatnom brzinom, emitujući snopove radio-talasa poput „kosmičkih svetionika“. Zbog svoje neverovatne preciznosti, astronomi ih koriste kao „ultra-precizne kosmičke časovnike“. Nedavna studija SETI instituta, koristeći Alenov teleskopski niz (Allen Telescope Array), otkrila je kako nam analiza suptilnog „treperenja“ pulsara PSR J0332+5434, udaljenog više od 3.000 svetlosnih godina, pomaže na načine koje možda ne očekujemo, izoštravajući naš pogled na neke od najdubljih misterija univerzuma.
Svaki student astronomije, ali i mnogi drugi, verovatno je čuo za mnemotehničku frazu „Oh, Be A Fine Girl (or Guy), Kiss Me“. To je klasičan način za pamćenje spektralnih tipova zvezda: O, B, A, F, G, K, M. Ali, da li ste se ikada zapitali zašto ovaj niz ne prati logičan abecedni red?
Međunarodni tim astronoma je pomoću svemirskog teleskopa Džejms Veb (STDžV) otkrio supernovu tipa II koja je eksplodirala u periodu kada je svemir bio star svega oko jedne milijarde godina. Supernova je označena kao SN Eos, a otkriće je objavljeno 7. januara na preprint serveru arXiv.
Od početka naučnih operacija Svemirskog teleskopa Džejms Veb (STDžV) 2021. godine, astronome su zbunjivali neobični objekti koji se na njegovim snimcima pojavljuju kao male crvene tačke. Posle dve godine detaljne analize Vebovih posmatranja, istraživači iz Centra za kosmičku zoru Instituta Nils Bor pri Univerzitetu u Kopenhagenu ponudili su objašnjenje ovog fenomena, otkrivajući ekstremne procese koji su se odvijali u ranom univerzumu.
Ova zbirka novih fotografija snimljenih NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble u vidljivim i infracrvenim valnim duljinama prikazuje protoplanetne diskove, vrtložne mase plina i prašine koje okružuju zvijezde u nastanku. Opserviranjem ovakvih mladih stelarnih objekata, Hubble pomaže znanstvenicima bolje razumjeti na koji način zvijezde nastaju.
Popularna slika je da su jednostavnost i simetrija sigurni znaci da je teorija tačna. Fizičari nisu samo naučnici, već i umetnici koji otkrivaju fundamentalnu lepotu prirode.
U jednom jedinom treptaju oka, koji za nas traje tek delić sekunde, u mikrosvetu kvantne mehanike odigraju se čitave istorije procesa koji prkose ljudskoj intuiciji. Dok svakodnevno iskustvo procese poput kvantne povezanosti (entanglement) kategoriše kao „trenutne“, nauka je konačno uspela da dešifruje hronološki kod onoga što smo smatrali neuhvatljivim. Jedna od najvećih misterija moderne fizike sada je pod lupom u nezamislivo kratkim vremenskim intervalima, otkrivajući nam da čak i „trenutno“ ima svoj početak, trajanje i strukturu.
Zvijezde u nastanku, tzv. protozvijezde, obasjavaju oblačne krajolike u Orionovom molekularnom oblaku (engl. krat. OMC)! Ove tri nove slike su snimljene (u jednoj valnoj duljini) NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble...
Posle predivnih fotografija sa teleskopa HABL, objavljenih u članku od 12 januara 2026, bilo bi interesantno objasniti kako se te fotografije snimaju i obrađuju i šta su one u stvari. Naime, kada bi se moglo pogledati kroz (nepostojeći) okular Habla, slika koju bi smo videli najčešće ne bi imala puno sličnosti sa onima koje se distribuiraju kao „HUBLE IMAGE“. Razlog je u načinu snimanja i načinu obrade koji je veoma složen iz više razloga.