FOTO ESEJ

Svemirska misija „Cassini-Huygens“ plod je zajedničkih napora američke NASA, evropske ESAi talijanske ASI. Započeta je još 1997. godine. Misija je do sada koštala oko \(3,26 milijardi, uključujući \)1,4 mld. za pripreme pre lansiranja, \(705 mil. za vođenje operacije, \)422 mil. za lansiranje i 54 mil. za praćenje letilice. SAD je dala 80%, Evropa 15%, a Italijani 5% tih dolara.

(kliknite na slike)

Cassini - Huygens“ je stigao do Saturna još 2004. godine i planirano je da istražuje planetu 4 godine. Međutim, misija je bila toliko uspešna, da je NASA odobrila produžetak istraživanja za još 2 godine, do septembra 2010. Tada je bilo predviđeno da se obavi još 60 dodatnih orbita oko Saturna, sa 21 proletanjem kraj Titana, 7 kraj Enceladusa, 6 kraj Mimasa, 8 kraj Tetisa, i po jedno kraj Dione, Ree i Helene. Onda je NASA odobrila „produžetak produžetka“ misije, i to nazvala „Cassini Solstice Mission“, što podrazumeva 155 dodatnih orbita oko planete, sa 54 proletanja kraj Titana i još 11 kraj Enceladusa. Misija će potrajati do leta na severnoj polulopti Saturna, koje pada 2017. godine. Nakon toga, NASA će pustiti sondu da padne na Saturn.
Svemirska sonda „Cassini“ proletela je 11. oktobra 2005. pokraj Saturnovog meseca Dione na samo 550 km, otkrivši da mu je površina prepuna kratera ali da nema atmosferu. Neki krateri imaju prečnik veći od 100 km.
Na slici napravljenoj 22. septembra 2005. godine vide se tri Saturnova prstena i tri njegova satelita: Dione, Tetys i Pandora.
Sa srednjim poluprečnikom od 198,3 km, zaleđeni mesec Mimas izgleda kao patuljak u podeđenju sa svojim džinovskim gasovitim roditeljem, koji je više od 150 puta veći od njega. „Cassini“je pokazao da je ovaj satelit sačinjen gotovo isključivo od vodenog leda, sa tek malim dodatkom stena. Zbog plimskih sila, Mimas je jajastog oblika, sa razlikom u prečnicima od 10%.
Ova slika Saturnovog meseca Hyperionadobijena je kombinacijom slika dobijenih upotrebom infracrvenog, zelenog i ultraljubičastog filtera. „Cassini“ je proleteo pored ovog meseca septembra 2005. u potvrdio da je to drugo najveće nesferno telo u solarnom sistemu (prvo je Proteus). Najveći krater na njemu ima prečnik od 121,6 km i dubinu od 10, 2 km.
Naučnici su u oktobru 2009. objavili da oko Saturna postoji skoro nevidljivi prsten prašine, verovatno podignute sa Saturnovog meseca Phoebe usled malih sudara a koju kupi drugi mesec, Iapetus, što se lepo vidi na slici koju je „Cassini“ napravio u septembru 2007. godine. (Iapetus je gravitaciono „zaključan“, tj. uvek je okrenut istom stranom ka planeti.) Ovaj mesec ima jedinstvenu ekvatorijalnu izbočinu, tako da najčiše podseća na orah.
Dve slike Iapetusa načinjene 10. decembra 2009. pokazuju svetlosnu dihotomiju na površini ovog neobičnog satelita. Vodeća polulopta i strane meseca su tamne (albedo0,03–0,05), dok su polovi i zadnja polulopta sjajni (albedo 0,5-0,6, skoro kao Europa). „Cassini“ je proleteo na samo 1.640 km visine. Tamni sloj je debeo svega desetak santimetara. Iapetus ima najtoplije dane i najhladnije noći od svih tela u Saturnovom sistemu.
Kada je 13. februara 2010. godine „Cassini“ proletao na do sada najmanjoj visini iznad Mimasa, napravio je i ovu fotografiju kratera od 130 km koji nosi ime čoveka koji je 1789. godine otkrio ovaj mesec– Williama Herschela. Mimas je najmanje poznato astronomsko telo koje zbog sopstvene gravitacije ima loptast oblik. Prečnik mu je 396 km.
Pogled kroz Saturnov providni unutrašnji „C“ prstenna difuznu atmosferu planete. Procenjuje se da je ovaj 17.500 km širok prsten debeo svega 5 metara i da blokira samo 5-12 procenata svetlosti, zato gledan odozgo izgleda potpuno providan.
Ova fotografija prikazuje prve jutarnje odbljeske Sunčeve svetlosti koja se odbija od jezera na mesecu Titanu. Titan je najveći Saturnov mesec (50% veći od Meseca), jedini je satelit sa tako gustom atmosferom, i jedino nebesko telo za koje se pouzdano zna da sem Zemlje poseduje stabilnu tečnost na površini. Nažalost, od sunčanja nema ništa, jer je temperatura izmerena na površini bednih -179,5° C.
Titanova zlatna, smogovita atmosfera i bezbrojni slojevi magle prikazuju se „Cassiniju“ kao svetli prsten oko ovog planetolikog meseca. Njen pritisak je oko 2,45 atmosfera i čini je uglavnom azot (98,4%).
Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Miki said More
    Aha, ok, ovako se pojavljuje. Može se... 2 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    Hmmm, ovako treba da se vidi: settings... 2 dana ranije
  • Miki said More
    Zbog čega se kod mene ne pojavljuje... 2 dana ranije
  • Baki said More
    Dobar izbor. Popularno rečeno... 2 dana ranije
  • Baki said More
    “Postoji jedna čudna kontradikcija: u... 2 dana ranije

Foto...