Prema Nasinim analizama, Zemljina globalna površinska temperatura u 2017. je rangirana kao druga najtoplija od 1880. godine!

k1
Što crvenije to je toplije, a što plavlje to je hladnije. Vidi filmić.

Nastavljajući trend dugoročnog zagrevanja planete, globalne prosečne temperature u 2017. su bile za 0,90 stepeni Celzijusa toplije od proseka beleženog od 1951. do 1980. godine. Ovu vest je u januaru objavio Nasin Godardov institut za kosmičke studije (GISS) iz Njujorka. Samo je godina pre toga bila toplija.

U odvojenoj, nezavisnoj analizi, naučnici Nacionalne agencije za okeane i atmosferu (NOAA) zaključili su da je po njihovim podacima 2017. bila treća najtoplija godina. Mala razlika u renkingu potiče iz različitih metoda koje su dve agencije koristile u svojim analizama globalnih temperatura. Obe analize su pokazale da svih pet najtoplijih godina u pomenutom rasponu spadaju u period posle 2010. godine.

Obzirom da su se menjale lokacije meteoroloških stanica i metode merenja, sigurno da postoje određene nesigurnosti u interpretaciji razlika u prosečnoj globalnoj temperaturi iz godine u godinu. Uzimajući to u obzir, NASA je utvrdila da su njihove procene u granicama desetine stepena.

'Uprkos nižim prosečnim temperaturama u pojedinim delovima sveta, ukupne temperature na čitavoj planeti nastavljaju ubrzani trend potasta mereno u poeriodu od poslednjih 40 godina,' kaže direktor GISS Gavin Schmidt.

Prosečna površinska temperatura planete je porasla za malo više od 1 stepena Celzijusa u poslednjem stoleću najviše zahvaljujući porastu ugljen-dioksida i drugih gasova koje ljudi ispuštaju u atmosferu. Prošla godina je bila treća za redom u kojoj je globalna temperatura bila za preko 1 stepen toplija od nivoa s kraja XIX veka.

Fenomeni kao što su El Niño ili La Niña, koji zagrevaju ili hlade tropski Tihi okean i izazivaju promene u globalnim vetrovima i klimi, utiču na kratkoročne varijacije globalne prosečne temperature. Zagrevanje koje je izazvao El Niño imao je najviše efekta tokom 2015. i u prvoj trećini 2016. Čak i bez La Niñe – koja je startovala poslednjih meseci 2017. – prošlogodišnja temperatura je prema Nasi rangirana između 2015. i 2016.

Prema analizi u kojoj bi nedavni efekti El Niña i La Niñe bili statistički uklonjeni iz dobijenih podataka, 2017. bi opet bila najtoplija godina u statistici.

Vremenska (mislim na weather) dinamika često utiče na regionalne temperature, tako da nije svaki region na Zemlji izložen istoj količini zagrevanja. NOAA je utvrdio da je prosečna godišnja temperatura u 2017. u 48 država Amerike bila treća najtoplija u evidenciji.

Katastrofično je za nas što su trendovi zagrevanja najizraženiji u Arktičkim regionima (severni pol), gde je nastavljeno gubljenje morskog leda.

U svoje analize površinske temperature, NASA je uključila merenja sa oko 6.300 meteo-stanica, brodova i bova, te istraživačkih stanica na Antarktiku.

Ta gruba merenja su analizirana uz pomoć algoritama koji uzimaju u obzir udaljenost temperaturnih stanica po svetu kao i efekte urbanog zagrevanja koji mogu da utiču na zaključke. Ovi proračuni onda daju odstupanja globalne prosečne temperature od osnovnog perioda 1951-1980.

NOAA-ini naučnici upotrebljavaju puno sličnih grubih podataka o temperaturi, ali za drugi osnovni period i sa drugačijim metodama za analiziranje Zemljinih polarnih regiona i globalne temperature.

Kompletan set podataka o površinskoj temperaturi u 2017. i kompletna metodologija za proračunavanje temperature dostupan je ovde:

http://data.giss.nasa.gov/gistemp

GISS je laboratorija u okviru Earth Sciences Division of NASA's Goddard Space Flight Centra u Merilendu. Laboratorija tesno sarađuje sa Earth Institute and School of Engineering and Applied Science na Kolumbija univerzitetu u Njujorku.

k2
Tragovi u oblacima
brodova na Atlantiku kraj obala Portugalije i Španije. Oblaci na slici se formiraju kada se vodena para kondenzuje oko sićušnih čestica zagađenja koje emituju izduvni gasovi brodova. Tragovi se pojavljuju u zonama gde se nalaze niski stratusi i kumulusi. Sliku je napravio satelit 'Aqua', tj. njegov spektrometar MODIS, 16. januara 2018. Pojedini oblaci su dugački stotinama km.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 16 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 4 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 5 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...