Prema nekim proračunima, Zemlja svake godine gubi oko 50.000 tona; iako u isto vreme Zemlja privuče oko 40.000 tona kosmičke prašine na svoju prašinu, izgleda da ipak gubi na težini. 

1

Dr Chris Smith, mikrobiolog, i Dave Ansel, fizičar sa univerziteta Kembridž, dali su odgovor u emisiji 'More or Less' na BBC-jevom 'Radiju 4'. Tih 40.000 tona mase koja se sakuplja i pada na Zemlju dolazi od kosmičke prašine, preostale još od davnašnjeg formiranja Sunčevog sistema.

Kada ljudi grade ono što grade na Zemlji, to ne dodaje nikakvu težinu jer koriste barionsku materiju koja je već prisutna na planeti. Ona samo menja oblik ili stanje. Lansirani sateliti i rakete koje završe u orbiti na kraju će pasti u Zemljin gravitacioni bunar.

Zemljino jezgro gubi energiju, budući da se veliki deo troši tokom životnog veka planete, ali to samo predstavlja gubitak od recimo oko 16 tona godišnje. Najveći gubitak težine dolazi od vodonika i helijuma, elemenata koji beže iz atmosfere u količinama od oko 95.000 tona, odnosno 1.600 tona. Ovi elementi su previše lagani da bi trajno ostali u gravitacionom bunaru, te imaju neodoljivu tendenciju da pobegnu u kosmos.

2

3
Svi imaju isti problem.

Neto gubitak je oko 0,000000000000001% svake godine, tako da ne predstavlja previše u poređenju sa ukupnom masom Zemlje, koja iznosi 5.972.000.000.000.000.000.000 tona. Trebaće trilioni godina da se sav vodonik iscrpi. Helijum čini samo 0,00052% atmosfere i on je oskudniji element.

Tema bežanja gasova sa Zemlje, ali i sa drugih adekvatnih nebeskih tela, jako je zanimljiva ali i složena. Bežanija zavisi od mnogih fizičkih i hemijskih faktora, pa čak i od udara meteoroida i kometa, a na Zemlji glavni mehanizmi su: ubrzavanje jona usled solarnog vetra ('Charge exchange Escape'), koji odnosi oko 60-90% vodonika, termalni kinetički ('Jeans escape'), koji odnosi 10-40%, i 'fontane plazme' ('Polar wind'), koji odnosi daljih 10-15%. Neke procene kažu da se tako svake sekunde gubi oko 3 kg vodonika i oko 50 grama helijuma. Čak su japanski naučnici utvrdili da majušni broj jona kiseonika na Mesecu potiče – sa Zemlje.

I dokle tako?

Moja vremenska mašina kaže da će za 1.245.544.301,6799 godina od juče Sunce toliko pojačati svoju aktivnost, da će oduvati sav vodonik u kosmos i ostaviti našu Zemlju bez vode. Preživeće samo oni navučeni na pivo i kokakolu i možda neka kamila, ali to mašina ne vidi 

4
Računarska simulacija gubitka Marsove atmosfere usled delovanja solarnog vetra. Ko im kriv kad nisu kao mi gajili magnetno polje!

 5

Mars sada i nekada (pre 4 mld. god.)

 
Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 3 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 3 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 3 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 14 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 19 sati ranije

Foto...